U svakom životu postoje trenuci koji nas ostave bez daha, koji promijene naš pogled na svijet i na ono što smatramo stvarnim…….
Jedna takva priča dolazi od djevojčice Lise, čiji susret sa psićem u šumi nije bio samo slučajnost, već susret koji nosi snažnu poruku o ljubavi, vjernosti i duhovnoj povezanosti.
Priča o Lisi i Bimu nije samo obična priča o psećoj odanosti, već i o nečemu mnogo dubljem – o ljubavi koja nadmašuje granice života i smrti.
Jednog oblačnog jutra, Lisa je šetala po šumi, nedaleko od starih željezničkih tračnica, mjesta koje je voljela posjećivati u trenucima tišine. Bila je to njezina oaza mira, gdje je mogla slušati šum vjetra i uživati u svakom koraku. Iako su ptice u tom kraju pjevale tiše, nešto je tog dana prekinulo tu mirnu atmosferu – slab, povremeni cvileći zvuk koji je došao iz grmlja. Lisa je zaustavila korak i oslušnula, a zvuk se ponovo začuo, sad već jasnije, i činilo se da dolazi od neke male životinje. S velikim oprezom, razmaknula je grane i ugledala malog, drhtavog šteneta. Oko njegovog vrata bila je zahrđala ogrlica, a na njoj mala pločica s imenom “Bim”.
- Bez oklijevanja, Lisa je pružila ruke prema štenetu, koje joj nije pobjeglo. Naprotiv, hodalo je prema njoj, stavilo njušku na dlan i gledalo je velikim, nevino tužnim očima. Bila je to njezina šansa – da spasi životinji u nevolji, ali to će biti samo početak jedne nevjerojatne i misteriozne priče. Lisa je odnijela Bima kući, gdje je oprala štene, nahranila ga toplim mlijekom i smjestila ga kraj sebe na krevetu. No, te noći, nešto neobično se dogodilo. Probudio ju je tiho zavijanje koje je dolazilo s prozora. Bim je stajao uz njega, gledajući u tamu, očigledno tražeći nešto ili nekog.
Ujutro je štene bilo mirno, ali nešto u njegovom ponašanju nije bilo kao prije. Bim je stajao kraj vrata, gledajući van. Lisa je osjetila da želi nešto, da se mora vratiti. Odlučila je slijediti štene i zajedno su krenuli u šumu. Bim je hodao samouvjereno, kao da zna gdje ide, kao da je mjesto kojem je težio bilo bliže nego ikad.
Nakon otprilike pola sata, stigli su do čistine na kojoj je stajao stari, okišeni križ. Bio je to križ koji je bio potpuno prekriven travom, a s njega je visila metalna pločica. Ista pločica koju je Lisa prethodno vidjela na Bimovoj ogrlici. Na križu je pisalo “Bim”. Lisa je stajala, zbunjena, ne vjerujući svojim očima. Okrenula se prema štenetu koje je sada mirno sjedilo pored križa i tiho cvililo. U trenutku, štene je leglo u podnožje križa, ukočilo se i prestalo disati.
U tom trenutku, Lisa je bila shrvana. Nije znala što se događa, ali duboko u srcu osjećala je da je štene pronašlo svoj mir. Sjećala se svojih misli prije nego je donijela Bima kući – sve je to bilo sudbinski povezano. Nije mogla objasniti zašto, ali sve što je osjetila bilo je ispravno. Štene nije bilo samo pas kojeg je spasila, ono je bilo vezano za ovo mjesto, ovo sjećanje.
Kada je podigla pogled, ugledala je odraslog psa koji je izgledao gotovo identično Bimu. Pas ju je pogledao ravno u oči, mahao repom i polako nestao u magli koja je prekrivala šumu. Lisa je ostala tamo, dok je vjetar nosio miris prirode i šuštao kroz travu. Iako nije znala što je upravo vidjela, osjećala je da je na dubok način povezana s onim što se desilo.
Iako se štene nije pomaknulo nakon što je leglo kraj križa, Lisa je od tada dolazila svaki dan na isto mjesto. Svaki put je vidjela svježe otiske šapa oko križa, kao da se netko vraćao i ponovo dolazio. Taj misteriozni pas bio je dokaz vjernosti koja nadmašuje razum, jer se čini da je Bim, na neki način, ostao uz nju, čak i nakon smrti.
- Ova priča o Lisi i Bimu nije samo o psećoj ljubavi i odanosti. To je priča o duhovnoj povezanosti, o vjeri u nešto veće od nas samih, nešto što nas povezuje s prošlim životima i sjećanjima. Iako se čini nevjerojatnom, ona nas podsjeća da ljubav i vjernost ne poznaju granice života i smrti, te da postoji mnogo više između neba i zemlje nego što možemo shvatiti.
Lisa, iako još dijete, naučila je važnu lekciju. Ljubav je vječna, a ona, koju je dijelila s Bimom, bila je duboko ukorijenjena u svakom dijelu tog malog mjesta u šumi. Od tada, Lisa je svaki dan dolazila na isto mjesto, gdje su tragovi šapa stalno prisutni, podsjećajući je na ljubav koja nikada ne prestaje
