Mnogo ljudi je nezadovoljno svojim životom i htjeli bi da imaju više sreće, ljubavi ili novaca. S druge strane mnogi zaboravljaju da je najveće blago naše zdravlje i najbliži ljudi koji nas podržavaju i vole.
Kako doživljavate svoj život i postignuća koja ste postigli? Jeste li u potrazi za daljnjim postignućima ili ste zadovoljni svojim trenutnim stanjem? U društvu koje neprestano naglašava ono što nam nedostaje, postaje prelako previdjeti obilje koje već posjedujemo. Često tražimo ono što je odsutno, čeznemo za nečim superiornijim, većim ili drugačijim; u ovoj potrazi, nenamjerno se zarobljavamo u razmišljanju “nemam i ne mogu”. Nasuprot tome, prihvaćanje perspektive “ja imam i ja mogu” potiče veći mir, radost i vitalnost nego što bi to mogla pružiti bilo koja potraga za vanjskim savršenstvom.
- Bit ove transformacije nalazi se u jednoj jednostavnoj, ali upečatljivoj praksi: zahvalnosti. Zahvalnost nadilazi puki kliše; služi kao neurološki instrument. To je više od pukog emocionalnog odgovora ili društveno prihvaćene reakcije na ljubaznost. Prema riječima profesorice psihologije Ive Maksimović, zahvalnost je utemeljena na znanstvenim principima, posebice u području neuroznanosti. “Postavljanjem pitanja: ‘Na čemu danas mogu biti zahvalan?’, pokrećemo kaskadu korisnih procesa u mozgu”, navodi Maksimović.
Točnije, čin postavljanja pitanja potiče mozak da traži pozitivna iskustva s kojima se susreće tijekom dana. Ova pretraga, bez obzira jesu li nalazi manji ili značajni, potiče otpuštanje hormona sreće, uključujući serotonin i dopamin. Štoviše, kada se identificira određeni razlog za zahvalnost, izlučivanje dodatnih hormona poput oksitocina doprinosi većem osjećaju smirenosti i ispunjenosti. Praksa zahvalnosti povećava i otpornost i razinu energije. Pojedinci koji svakodnevno izražavaju zahvalnost često prijavljuju poboljšanje raspoloženja, povećanu energiju i poboljšanu emocionalnu stabilnost. Kako napominje Maksimović, ovi ishodi nisu samo slučajni.
Doživljaj zahvalnosti jača naše samopouzdanje, omogućuje učinkovitije suočavanje sa stresom i izazovima te posljedično jača naš imunološki sustav. Postavljajući si ovo ‘čarobno pitanje’ prije spavanja, doživjet ćete dvostruku prednost: ublažit ćete brige i olakšati proces utonuća u san, napominje. Posljedično, mozak ne samo da smanjuje pozornost na probleme, već također stvara kemikalije koje nas umiruju i pripremaju za san. Zahvalnost: relacijski konstrukt Osim pukog emocionalnog stanja, zahvalnost funkcionira kao društvena praksa.
Očituje se kada priznamo velikodušnost drugih, osobito u vremenima ranjivosti, ili kada shvatimo da su nam određeni ishodi išli u prilog, bilo putem namjernog ljudskog djelovanja ili slučajne slučajnosti. Prema Maksimoviću, zahvalnost je višestruka emocija, često karakterizirana spojem olakšanja i radosti, koja posjeduje sposobnost jačanja međuljudskih odnosa. Iskrenim i izravnim izražavanjem “hvala” drugoj osobi, ne pokazujete samo kulturne norme ili ljubaznost. Umjesto toga, uspostavljate vezu utemeljenu na povjerenju i međusobnom razumijevanju.
Ova naizgled neznatna gesta potiče oslobađanje hormona sreće u obje strane, utirući put za snažnije i intimnije odnose. Priznavanje doprinosa drugih ima značajnu svrhu: ono jača međuljudske veze. Namjernim prepoznavanjem radnji ili namjera pojedinca, bez obzira koliko male bile, potičete veću predanost tom odnosu i za sebe i za drugu uključenu stranu. Kako ističe Maksimović, “zahvalnost stvara magični krug – vi ste sretniji, druga osoba je sretnija, a vaš odnos postaje otporniji na sukobe i nesporazume”. Zahvalnost potiče osjećaj prisutnosti, omogućujući nam da iskreno odamo priznanje onima oko nas.
To uključuje prepoznavanje prijatelja koji je danas ponudio podršku ili stranca koji je ljubazno držao otvorena vrata. Svaki od ovih primjera zaslužuje našu pozornost. Što više bilježimo takve trenutke, to više shvaćamo koliko je život bogat malim, ali značajnim djelima dobrote. Vrlo učinkovita, ali jednostavna metoda za poticanje zahvalnosti je praksa vođenja dnevnika zahvalnosti. Svake večeri prije odlaska u mirovinu treba dokumentirati sve aspekte dana za koje su zahvalni. Oni mogu uključivati značajne događaje ili samo manje detalje; razlika je beznačajna.
Ono što je uistinu važno jest čin prisjećanja, bilježenja i ponovnog proživljavanja tih trenutaka. Na taj se način uspostavlja emocionalna arhiva koja omogućuje razmišljanje o onim danima kada se okolnosti čine turobne. Ove bilješke služit će kao podsjetnik da je oduvijek postojalo i postoji nešto što zaslužuje zahvalnost. “Imam i mogu” – transformativni mentalni stav. Prijelaz vašeg načina razmišljanja s “nemam i ne mogu” na “imam i mogu” možda neće pružiti trenutni lijek; međutim, predstavlja značajan korak prema postizanju ispunjenijeg i radosnijeg života.
Svaki dan donosi nove okolnosti i prepreke, kao i nove prilike za zahvalnost – čak i u vremenima kada se takve prilike čine rijetkima. Koncentrirajući se na ono što posjedujemo, a ne samo na svoje želje, vraćamo osjećaj kontrole, stabilnosti i mira. Kada izražavate zahvalnost, važno je to činiti s potpunom pažnjom. Umjesto da izgovarate “hvala” na mehanički način, angažirajte svoj glas, pogled, izraze lica i govor tijela. Iskrenost zahvalnosti prepoznaje se kroz ton, stav i energiju koju prenosimo. Posljedično, izraz “hvala” pretvara se iz običnih riječi u iskrenu emociju koja odjekuje i vama i primatelju.
