Multipla skleroza je teška bolest za koj ne postoji lijek a koja pogađa veliki broj ljudi. Istraživanja su pokazala da se neki njeni simptomi mogu javiti puno prije nego što bolest uzme maha.
U suvremenoj medicinskoj praksi značajan napredak je mogućnost otkrivanja bolesti u ranom stadiju, prije nego što se očituju njihovi definitivni simptomi. U tom kontekstu, nedavna, opsežna studija objavljena u cijenjenom časopisu Neurology predstavlja ključna otkrića o multiploj sklerozi (MS), kroničnom i progresivnom neurološkom poremećaju koji zahvaća središnji živčani sustav. Ovo istraživanje naglašava da određeni nespecifični, uobičajeni simptomi, često nepovezani s neurološkim stanjima, mogu doista poslužiti kao rani pokazatelji upozorenja na razvoj multiple skleroze (MS), potencijalno godinama prije službene dijagnoze.
Ovo saznanje utire put za raniju identifikaciju bolesti, omogućavajući intervencije koje bi mogle usporiti njezino napredovanje učinkovitije nego što se dosad prakticiralo. Nalazi spomenute studije upućuju na to da određena zdravstvena stanja, koja se u početku mogu činiti nepovezana sa živčanim sustavom, mogu poslužiti kao suptilni pokazatelji promjena koje se događaju u tijelu. Točnije, istraživači su identificirali nekoliko simptoma koji su se često manifestirali godinama prije formalne dijagnoze multiple skleroze:
Zatvor Infekcije mokraćnog sustava, problemi s mokraćnim mjehurom, depresivne epizode i seksualna disfunkcija najčešći su simptomi u općoj populaciji; međutim, njihova značajna pojava kod pojedinaca koji kasnije razviju multiplu sklerozu ukazuje na potencijalnu dijagnostičku važnost. Studija je obuhvatila preko 20.000 ljudi kojima je nedavno dijagnosticirana multipla skleroza. Njihovi zdravstveni podaci bili su u suprotnosti s podacima kontrolne skupine koja se sastojala od gotovo 55.000 osoba bez ove dijagnoze.
Štoviše, preciznija usporedba postignuta je analizom pacijenata koji pate od drugih autoimunih stanja, uključujući Crohnovu bolest i sistemski eritematozni lupus. Nalazi su pokazali da su spomenuti rani simptomi znatno češći kod osoba koje su kasnije razvile multiplu sklerozu. Ove informacije ne mogu poslužiti samo kao upozorenje medicinskim stručnjacima, već mogu pomoći pacijentima da potraže pravovremenu intervenciju, posebno u slučajevima kada postoji obiteljska povijest autoimunih poremećaja. Multipla skleroza je bolest koja progresivno napreduje, s početnim značajnim simptomima koji često uključuju:
- Poremećaji ravnoteže, problemi s vidom, slabost udova te problemi s kretanjem i koordinacijom značajni su simptomi. Kad bi se bolest mogla identificirati prije pojave ovih pokazatelja, to bi olakšalo hitnu intervenciju, provođenje daljnjih dijagnostičkih obrada (uključujući magnetsku rezonancu ili analizu likvora), a moglo bi čak pridonijeti i usporavanju napredovanja bolesti. Na taj bi način liječnici mogli odmah primijeniti odgovarajuće terapije, odgoditi nastanak značajnih neuroloških oštećenja i povećati vjerojatnost poboljšanja kvalitete života.
Iako su nalazi ohrabrujući, istraživači priznaju da postoje određeni metodološki nedostaci, uključujući: Nedostatak podataka o etničkoj i socio-ekonomskoj demografiji, ograničeni broj mlađih sudionika (ispod 25 godina) i neprijavljene informacije o stupnju obrazovanja, prehrambenim obrascima i izboru načina života predstavljaju značajna ograničenja. Ipak, ovo istraživanje još uvijek predstavlja značajan napredak u našem razumijevanju multiple skleroze i njezinih ranih pokazatelja.
Multipla skleroza (MS), klasificirana kao autoimuni poremećaj, često se javlja u kombinaciji s drugim stanjima koja karakterizira imunološki sustav koji pogrešno cilja na vlastite stanice. Ovo uključuje: Povezanost Hashimotovog tireoiditisa, sistemskog eritemskog lupusa i celijakije dodatno naglašava nužnost temeljite dijagnostičke procjene kod pojedinaca kojima je već dijagnosticirano bilo koje od ovih stanja. Štoviše, stres se sve više prepoznaje kao potencijalni katalizator za pojavu ili pogoršanje simptoma multiple skleroze, što ukazuje da su emocionalna stabilnost i mentalno blagostanje značajni čimbenici u napredovanju bolesti.
Manifestacije multiple skleroze mogu značajno varirati među pojedincima, pokazujući varijacije u intenzitetu i učestalosti. Najčešći simptomi uključuju:
✅ Tjelesne manifestacije: trnci i peckanje u ekstremitetima Ukočenost praćena grčevima mišića Poremećaji koordinacije Poremećaji vida Poteškoće s govorom i gutanjem Problemi s mokrenjem i defekacijom
✅ “Nevidljive” manifestacije: Stalni umor i pozornost Smanjena koncentracija i smanjena sposobnost koncentracije i smanjena sposobnost koncentracije disfunkcija Ovi simptomi su često neprepoznati ili zanemareni, ali značajno utječu na svakodnevni život i mentalno zdravlje pacijenata. Nažalost, kod značajnog dijela bolesnika bolest napreduje nakon 10 do 15 godina do faze u kojoj se manifestira teška invalidnost, što dovodi do gubitka samostalnog kretanja i, u nekim slučajevima, do paralize.
Stoga je neophodna brza dijagnoza i rano započinjanje liječenja. Integracija novih biomarkera i dijagnostičkih tehnika, uz pažljivo razmatranje početnih simptoma, može značajno usporiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života oboljelih. Dok se multipla skleroza konvencionalno identificira po istaknutim neurološkim poremećajima, novija istraživanja sugeriraju da tijelo često odašilje znakove upozorenja mnogo ranije nego što se mislilo.
Simptomi kao što su zatvor, rekurentne urinarne infekcije, depresija i seksualna disfunkcija ne moraju biti isključivi za MS; međutim, njihova istovremena prisutnost kod pojedinaca može poslužiti kao početni pokazatelj koji ukazuje na dublji neurološki proces povezan s MS-om. Pravovremeno prepoznavanje i intervencija može značajno utjecati ne samo na progresiju bolesti, već i na očuvanje samostalnosti, funkcionalnosti i dostojanstva pojedinca. S tim u vezi, nalazi ove studije ne samo da poboljšavaju razumijevanje multiple skleroze, već i postavljaju temelje za novu metodologiju u dijagnostici i prevenciji neuroloških poremećaja općenito.
