Postoji izreka koja kaže Sto ljudi sto ćudi, što znači da smo svi raličitih karaktera. Tako su neki na primjer uvijek raspoloženi za šalu i smijeh dok su drugi stalno namršteni.
U dobi od 33 godine, zaposlena sam kao blagajnica u lokalnom supermarketu u našoj zajednici. Moja uloga zahtijeva redoviti angažman s kupcima, što uključuje osmijeh, pokazivanje ljubaznosti i strpljenje. Iako su ti postupci možda formalno navedeni u opisu posla, meni se čine kao instinktivan način ponašanja. Uživam u širenju pozitivnosti, čak iu svakodnevnim okolnostima. Nikada se ne može utvrditi priroda nečijeg dana, a iskreni pozdrav ili promišljena riječ mogu za njih imati značajno značenje.
- Jednog jutra na početku moje smjene, stariji gospodin je ušao u supermarket. Bio sam već upoznat s njim; bio je redoviti posjetitelj, dosljedno tih i suzdržan, često pokazujući donekle strogo držanje. Pojedinci ove prirode obično se radije ne upuštaju u razgovor, umjesto toga odlučuju svoje zadatke obaviti brzo i jezgrovito. Ipak, kao i uvijek, dočekala sam ga s osmijehom i raspitala se kako je. Na moje iznenađenje, zastao je, okrenuo pogled prema meni i po prvi put se iskreno nasmiješio.
Promatrao me iskosa, kao da pokušava razaznati ozbiljnost moje namjere. Zatim je izrazio neočekivani osjećaj: “Mlada damo, hoću li vas ikada susresti u stanju nezadovoljstva? Svjesni ste da su moji posjeti ovoj trgovini isključivo radi vaše prisutnosti.” Utjecaj tih riječi duboko je odjeknuo u meni. Izraženi na jednostavan način, ali prožeti istinskom iskrenošću, zadržali su se u mojim mislima. Činjenica da je ovaj skromni i neupadljivi pojedinac izrazio nešto tako iskreno i srodno poslužila je kao dirljiv podsjetnik na važnost mojih svakodnevnih nastojanja, čak i kada se mogu činiti neuglednima. Ovo priznanje naglašava značajan utjecaj koji čak i manje radnje mogu izvršiti.
Istinski osmijeh, koji izvire iz srca, posjeduje izuzetnu sposobnost da dirne i one koji su emocionalno najčuvaniji. U brojnim zanimanjima, posebno onima koja uključuju izravnu interakciju s pojedincima, očekuje se da se osobne brige ostave po strani i da se zadrži ponašanje koje je i pristojno i učinkovito. Međutim, moje iskustvo tog dana pokazalo je da iskrena ljubaznost ne treba služiti samo kao profesionalna fasada. Kada je iskren, potiče veze među pojedincima, uključujući one koji se u početku mogu činiti nepristupačnima.
Tijekom tih slučajeva razmišljao sam o svojim izazovnim danima – kada sam dolazio na posao umoran, iscrpljen i tjeskoban; međutim, suzdržao sam se od dopuštanja tim osjećajima da utječu na moje interakcije s drugima. Umjesto da se izoliram, nastojao sam barem jednoj osobi uljepšati dan. U tom sam trenutku shvatio da je ovaj pristup doista smislen. Pojedinac nije imao nikakvog znanja o mom podrijetlu, niti sam ja bio upoznat s njegovim. No, kroz kratku razmjenu riječi popraćenu osmijehom, uspostavili smo vezu – autentičnu ljudsku interakciju.
U suvremenom društvu koje karakterizira rašireno otuđenje, gdje se komplimenti rijetko čuju, a pojedinci često žure zadubljeni u svoje telefone, ovakvi slučajevi su doista neprocjenjivi. Oni služe kao podsjetnik da se svatko od nas suočava sa svojim izazovima i da djela dobrote uvijek imaju smisla. Možda će upravo vaš osmijeh nekome biti jedinstveni izvor ljepote tog dana. To me iskustvo nadahnulo da dodatno poboljšam svoju svakodnevnu misiju, potaknuto njegovim osmijehom. Shvatio sam da moj rad ima važnost, jer ne služi samo kao profesija, već i kao oblik ljudske podrške.
Pažljiva riječ ili smisleno djelo ne zahtijeva trošak, ali može imati golemo značenje za pojedinca. Ovo razumijevanje je upravo razlog zašto ostajem predan svojim naporima – bilo da se radi o pozdravu, dijeljenju osmijeha ili raspitivanju o dobrobiti drugih. U tom trenutku moguće je da netko traži sigurnost da nije zanemaren, da postoji netko tko ga uvažava i sluša. Nakon tog sastanka, ostatak mog dana protekao je lakše. Činilo se kao da sam primio priznanje na izvanredan način – ne kroz nagradu ili povećanje plaće, već kroz iskren izraz zahvalnosti – vrstu koja ostavlja trajan dojam.
Zaista, ponosan sam na ovo priznanje. Ne zbog pohvala drugih, već zato što sam svjestan da sam utjecao. U svijetu prepunom kaosa i napetosti, moć topline je očigledna – suptilna, ali nepokolebljiva. Od tada svakog kupca promatram s povećanom pažnjom. Nikad se ne može utvrditi s kakvim se poteškoćama neki pojedinac može suočiti. Iako možda nisam u stanju riješiti njihove probleme, mogu ponuditi kratak predah, osiguravajući da tih nekoliko minuta dožive osjećaj da nisu sami.
U konačnici, najvažnije razumijevanje može biti da ljubaznost stvara dojam. Iako možda nije uvijek vidljivo, njegovo prisustvo je neporecivo. Jednom započeta, ljubaznost ima sposobnost razmnožavanja – prenesena kroz osmijeh, gestu ili pogled. Iz tog razloga ću ustrajati u svojoj ulozi blagajnice koja ne samo da cijeni svoju profesiju, već gaji i dublju naklonost prema pojedincima kojima služi.
