Priča o ovoj ženi ostavit će Vas bez teksta, kao što je ljude širom cijelog regiona. Naime, riječ je o ženi koja je rođena sa čak 24 prsta, te o tome kako je živjela tokom života s toliko prstiju.
Tamara Misirlić je mlada Vranjanka, sa onom neizrecivom krvlju umiljate ljubavi prema potrebitima. Sa samo 22 godine prošla je kroz mnoga izazovna iskustva koja će je potaknuti da se bavi humanitarnim radom s ciljem da razveseli mnoge. Snažna otpornost koja se formirala u njezinim ranim godinama. Tamara je kad se rodila imala 24 prsta, a da je drugačija od ostalih shvatila je vrlo rano. Mogla je lako primijetiti da su reakcije drugih ljudi na njezinu fizičku različitost bile prilično različite.
“Nitko nije mogao naći u srcu da ukaže na razliku, barem ne dok nisu počeli buljiti u mene – zadivljena djeca koja bi mi brojala prste i ne znala odgovoriti”, rekla je Tamara prisjećajući se kada ‘različitost’ nije bila pojam koji je razumjela kao dijete. ‘Htio sam sakriti prste; budi prosječna kao i svi ostali.’ Najteže je Tamari došlo nakon što se odlučila podvrgnuti nožu.
Prsti su joj bili vani, ali ipak je osjetila kako je emotivni prsti obuzimaju. Operacija je za nju izazvala zvuci neobjašnjive tišine dok se duboko u sebi osjećala praznom i povukla se u sebe osjećajući da je najbolje ostati u zaboravu. Ipak, sa šesnaest je došla do raskrižja. Umjesto da gubi vrijeme brinući se o razlikama koje je osjećala, Tamara je morala usredotočiti svu svoju energiju na pomaganje ljudima koji su bili daleko manje sretni od nje. U svojoj srži, to je sama bit Tamare.
Trenutno pohađa Ekonomski fakultet Sveučilišta u Nišu i studentica Pravnog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, kaže: “Vjerujem da je znanje ono što otvara vrata koja sila ne može otvoriti.” S interesom za pravdu prema zagovaranju, to ju je potaknulo da nastavi dalje studirati. Također, nakon što je cijeli život željela biti sportaš, kasnije se pridružila karate klubu u kojem je mogla sudjelovati u raznim sportovima. Nakon što se ozlijedila i završila igračku karijeru, odlučila se transformirati u trenersku karijeru osnivanjem sportske škole “Zmaj”.
Počela je koristiti sportski klub kao okruženje za otvaranje djece prema disciplini, hrabrosti i poštovanju. Riječ Zmaj bila je njezina posvećenost da se maloj djeci omogući bolji život kroz kvalitetno obrazovanje kao i emocionalna zrelost koja se može postići kroz pružanje živahne prirode u sportu. Čim je navršila 16 godina, Tamara je morala preuzeti temeljnu ulogu meliorativne akcije. Prvi korak ka ljudskoj dobrobiti je pomoći onima kojima je potrebno što je više moguće.
Primjer: stariji gospodin za kojeg je sagradila kuću sa 16 godina. “I od tog trenutka sve postaje ozbiljno.” Osjećajući veliku potrebu pomoći drugima, nastavila je organizirati još mnogo inicijativa, suočavajući se s raznim izazovima na tom putu. “Bila sam napuštena i izdana mnogo puta, ali uvijek sam slušala svoje srce. Velika prepreka na koju je naišla bila je u njoj samoj, a još uvijek je uspjela nastaviti, vjerujući da je pomaganje drugim ljudima sudbina. Najveće emocionalne prepreke.
Za Tamaru, dolaze iz osvrta na svoje najizazovnije okolnosti; posebno kada je vidjela nepravdu i bol djece. Napominje: “Djevojčice iz Subotice, koje su se kroz život suočavale s ismijavanjem i odbacivanjem, sada shvaćaju da nisu same i da su vrijedne ljubavi. Tamara se ovih slučajeva prisjeća s puno emocija ističući da je za svakog pojedinca to bila borba koja više nije bila materijalna pomoć, već zapravo tračak nade. Humanitarne aktivnosti odvele su je u Afriku, gdje je provodila vrijeme vodeći bunare za djecu koja su svakodnevno morala odlaziti na udaljena jezera po zagađenu vodu.
- Zbog iskustva u Africi smatra da je ljubav jedina moćna stvar na ovom svijetu. “Nikada nisu tražili moje priznanje, moje priznanje.’ Kao sljedeća faza. Rekla je da piše takvu knjigu koja je opisana kao “knjiga koja boli, koja grli.” Rekla je da je motivacija došla iz njezinih osobnih iskustava; ona vidi ovu knjigu kao dobrobit za ljude na rubu društva i one koji smatraju da nema nade da im se nekako pomogne. Idemo dalje bez ikakvih pauza. Čim je postigla toliko, ona sanja o tome da idem dalje više ljudi.
Budi nada.” Raduje se što će iskoristiti svoj žar za pravo i ekonomiju kako bi bila od mnogo veće pomoći društvu. Tamara je izvrstan primjer nevjerojatnog utjecaja koji odlučnost i predanost pomaganju drugima mogu imati u promjeni života mnogih ljudi. Iako je možda prošla kroz nekoliko teških zakrpa, nepogrešivo je dokazala da se nevolja može pretvoriti u snagu i podijeliti s onima kojima je najpotrebnija. Njegovi pečati kroz humanitarni rad, obrazovanje i sport ostali su, a sjećanje na nju sigurno će biti blagoslov koji će motivirati buduće generacije.
