Jedna od poznatijih pjevačica na estradi je zasigurno Stoja koja iza sebe ima dugi niz godina uspješne karijere i brojne pjesme koje se slušaju i dan danas kao u vrijeme kada su izlazile.
Kad se netko prisjeti imena Stoja, vjerojatno prvo što mu padne na pamet su pjesme koje su već desetljećima prepoznatljive na glazbenoj sceni. No, iza imena Stojanka Novaković krije se mnogo više od pjesme i lightshowa: krije se narativ protkan tugom, sukobom i nevjerojatnom snagom. Rođena i odrasla u skromnoj obitelji, Stoja nije imala privilegija koje su danas uobičajene. Sa samo 16 godina udala se iz ljubavi, a godinu dana kasnije ostala je trudna.
Umjesto sigurnosti i suosjećanja, život ju je brzo naučio koliko može biti okrutan. U svojim ranim dvadesetima ostala je udovica i preventivno se suočila s boli koja je prožimala cijeli njezin svijet. Na dan supružnikova sprovoda doživjela je još jednu traumu – suprugova obitelj izbacila ju je iz kuće. Bez prebivališta, bez marame i bez imanja koje je posjedovala. Otišao sam bez ičega. Nisam imala prilike zgrabiti svoje stvari…”, prisjeća se Stoja. Tada se nije imala na koga osloniti osim na sebe i sina tinejdžera Milana.
Upala je u svijet preživljavanja, sukoba i nejasnoća. Privremeno utočište pronašla je kod suputnika s kojim je imala minimalno znanje. Zadnju šalicu kave i porciju kruha podijelili su popola, rekao je. Međutim, u to vrijeme nije prepoznala da će njezina budućnost proizaći iz te tuge. Počela je pjevati u malim restoranima, barovima, a publika je prvi put prepoznala njezin osebujan vokal ispunjen tugom, istinom i iskustvom.
Svaka pjesma je bila temelj za novi početak. Svaki slučaj njenog plača, podsjetnik na stvari kroz koje se borila. Nije stala. Svaki dan, svaku večer, putovala je prema ženi bez ičega, prema umjetniku koji je opčinio cijeli Balkan.
Imala je ograničenu proizvodnju, minimalnu podršku i pomoć izvana. Posjedovala je – svoje. Danas se smatra simbolom izdržljivosti i sukoba. Njezina priča nije samo posvećena glazbenim konceptima, ona uključuje i svaku ženu koja je uspjela i propala.O majci koja je zaštitila svoje dijete. O ljudskim pravima koja izgledaju kao utopija. Današnji napredak je prepoznat, ali iza njega stoji srce koje je naučilo funkcionirati unatoč preprekama.
Ako je itko svjestan koliko je važno preživjeti i ići naprijed, onda je to Stoja. Zbog toga je ne cijenimo samo zbog pjesama koje stvara. Cijenimo je jer unatoč potencijalnoj propasti, za nju se ipak isplati boriti i levantizirati. Osim toga, pjevanje je često jedina opcija koja nas spašava.
Dodatni tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najomiljenijih slastica na planetu. Međutim, tijek njezina razvoja nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije više tisuća godina u središte drevnih srednjoameričkih kultura, svrha je bila drugačija nego danas. Prvi koji su koristili zrna kakaovca bili su Maje, napravili su piće pod nazivom “-xocolatl” koje je gorka, pjenasta mješavina vode, začina i ljutih papričica bez šećera. Ovo piće nije bilo samo uživanje, već slavlje u posudi. Smatralo se da povećava snagu, jača i ima božanska svojstva. Vladari poput Moctezume bi ga konzumirali svaki dan, vjerovali bi da će povećati njihovu moć i fokus. Međutim, kakao nije razmatran samo zbog svog okusa. Sjemenke biljke kakaovca korištene su kao oblik plaćanja. Povijesni izvještaji pokazuju da je bilo potrebno 10 zrna graha za kupnju pileta, a 100 zrna graha za kupnju kvalitetne tkanine. U ovoj kulturi kakao se nije samo konzumirao, već se koristio i kao oblik plaćanja, ponosa i duhovne odanosti. Kada su španjolski kolonisti u 16. stoljeću stigli u Novi svijet, nisu prepoznali ovo neobično piće. Tim Hernána Cortésa prepoznao je značaj dokumenta pa su ga odlučili prezentirati Europskom sudu. Međutim, Španjolcima se nije svidio gorak okus. Počeli su ga mijenjati – uklonili su sastojke koji su bili ljuti i dodali mu šećer i cimet, što je stvorilo piće koje je bilo blaže i ugodnije od originala i brzo je postalo omiljeno kod aristokracije.
