U danasnjem članku donosimo priču o oksalisu, neobičnoj sobnoj biljci koja svojim listovima i načinom rasta može potpuno promijeniti izgled prostora.
Poznat je i kao ukrasna ili lažna djetelina, a pojedine sorte imaju izrazito tamnoljubičaste listove koji se tokom dana otvaraju, dok se uveče sklapaju. Iako na prvi pogled djeluje osjetljivo, oksalis zapravo ne zahtijeva mnogo njege ako se obrati pažnja na nekoliko osnovnih pravila.
Ova biljka posebno se izdvaja među klasičnim sobnim vrstama upravo zbog izgleda svojih listova. Dok su neke sorte zelene, druge imaju tamnoljubičastu boju koja izgleda veoma dekorativno u saksiji i lako postaje jedan od najupečatljivijih detalja u prostoriji.
Tokom aktivnog rasta oksalis može razviti i nježne cvjetove. U zavisnosti od vrste, oni mogu biti bijeli, žuti ili svijetloružičasti. Ipak, njegova najveća dekorativna vrijednost najčešće ostaje u listovima koji se mijenjaju tokom dana i biljci daju gotovo „živi“ karakter.
Zašto je oksalis poseban
Kod pojedinih vrsta listovi se tokom dana otvaraju, a uveče sklapaju. Zbog toga biljka mijenja izgled u zavisnosti od dijela dana, što je čini posebno zanimljivom među sobnim biljkama.
Najvažnije je pronaći pravo mjesto za saksiju
Oksalisu odgovara svijetla prostorija, ali direktno i snažno sunce nije najbolji izbor. Posebno tokom najtoplijeg dijela dana jaka sunčeva svjetlost kroz prozor može biti preintenzivna.
Najbolje mu odgovara mjesto s dosta indirektne svjetlosti. Ako je biljka previše udaljena od izvora svjetlosti, listovi mogu postati blijedi, a stabljike se mogu početi izduživati u potrazi za svjetlom.
S druge strane, ni prozorska daska koja je satima izložena jakom direktnom suncu nije idealna. Cilj je pronaći ravnotežu – dovoljno svjetlosti da biljka održava boju i kompaktan rast, ali bez dugotrajnog izlaganja najjačem suncu.
Upravo je pravilno mjesto jedan od razloga zbog kojih oksalis može djelovati kao vrlo zahvalna biljka. Kada dobije odgovarajuću količinu svjetlosti, ne traži stalno premještanje niti komplikovane uslove.
Zalivanje je jednostavno ako se izbjegne jedna velika greška
Tokom perioda aktivnog rasta zemlja treba biti umjereno vlažna. To, međutim, ne znači da biljku treba stalno zalivati ili držati supstrat potpuno mokrim.
Najveći problem može nastati kada voda dugo ostaje oko korijena i lukovica. Previše vlage može dovesti do truljenja korijenskog sistema, zbog čega je dobra drenaža jedna od najvažnijih stvari kod uzgoja oksalisa.
Praktičnije je sačekati da se površinski sloj zemlje malo prosuši, pa tek onda ponovo zaliti biljku. Često dodavanje malih količina vode može dovesti do toga da je zemlja stalno mokra, iako površina možda djeluje suho.
Najvažnije pravilo kod zalivanja
Sačekajte da se površinski sloj zemlje prosuši prije novog zalivanja. Oksalis bolje podnosi kratko prosušivanje nego stalno natopljen supstrat u kojem voda ne može slobodno oticati.
Zemlja u kojoj raste također treba biti rastresita i dobro drenirana. Klasična mješavina za sobne biljke može odgovarati ako je dovoljno prozračna i ako se višak vode ne zadržava oko korijena.
Saksija mora imati otvor za oticanje vode. Bez njega se čak i pravilno zalivanje može pretvoriti u problem jer višak vlage nema gdje otići.
Najveće iznenađenje dolazi kada biljka izgubi listove
Jedna od najzanimljivijih osobina oksalisa jeste prirodni period mirovanja. Biljka tada može početi žutjeti, gubiti listove i izgledati kao da se potpuno osušila.
Upravo u tom trenutku mnogi vlasnici naprave najveću grešku i bace biljku misleći da je uginula. Međutim, kod brojnih vrsta oksalisa odumiranje nadzemnog dijela sasvim je prirodan dio životnog ciklusa.
Kada nastupi mirovanje, potrebno je smanjiti zalivanje i biljku držati na nešto hladnijem mjestu. Zemlju ne treba natapati, jer biljka tada ne
