Vesna Zmijanac i Miroslav Ilić dijele zajedničku prošlost.Istovremeno su započeli svoj uspon prema vrhuncu glazbene industrije, bilježeći svoje početne uspjehe na vrhovima ljestvica, osvajajući publiku u prepunim koncertnim dvoranama i često dijeleći pozornicu u skladnoj suradnji. Oboje su u jedno vrijeme bili najpopularniji pjevači na estradnoj sceni u Jugoslaviji.
S obzirom na dugotrajnost turneja tih godina, slobodno se može reći da su Vesna i Miroslav od pukih suradnika prerasli u izuzetne prijatelje čije se osobnosti besprijekorno slažu. Nevjerojatno je da su njihovi poroci u jednom trenutku čak pokazali zapanjujuće sličnosti. Ni u svojim mladenačkim i divljim danima Vesna Zmijanac i Miroslav Ilić nisu ostali imuni na draži kasnonoćnih fešti. Nakon nastupa pridružili bi se svojim kolegama glazbenicima i nastavili slavlje do ranih jutarnjih sati, ne planirajući se vratiti kući dok sunce ne bude visoko na nebu. Usred svečanosti bila je simfonija melodičnih glasova, gracioznih pokreta, veselja, radosnog zveckanja čaša i, nažalost, nekoliko neobičnih i neugodnih ponašanja koja će na kraju imati posljedice.Srećom, oboje su shvatili da alkoholna pića nemaju nikakav pozitivan utjecaj na njihove živote. Ilić je najprije položio svečani zavjet u prisustvu ikone Svetog Đorđa, zaklevši se da će se suzdržavati od pića.
U godinama koje su prethodile 1989., večeri sam provodiou barovima, okružena prijateljima, uživajući u alkoholu i povremenom razbijenom staklu. Nažalost, moja tolerancija na alkohol bila je manje od idealne, a nakon otriježnjenja često bi mi se činilo da mi se ne sviđa način na koji sam se ponašao. Međutim, jednog kobnog jutra probudio sam se s novom odlučnošću. Stojeći pred čuvenom ikonom Svetog Đorđa, prekrstio sam se i izgovorio riječi: “Budalo, ne želiš više da piješ”. I baš sam tako prekinuo vezu s alkoholom, poput škara. Miroslav je za medije ispričao ovo transformativno iskustvo, a zanimljivo je da sličnu priču ima i Vesna.
Imao sam naviku posjetiti groblje Bukulja, gdje bih se utješila sjedeći na bakinom grobu i popijući devet čašica rakije prije nego što bih zaspao. Dopustite mi da vas uvjerim da nema tužnijeg prizora od onog pijane žene. Moram priznati da sam i sama postala žrtva ovog poroka, ponašanja koje se ne može opravdati niti za njega tražim opravdanje. Zaista je obeshrabrujuće kada se žena okrene alkoholu kao sredstvu da ublaži svoju bijedu i očaj. Otvoreno je to priznala, a time je i njezin porok nestao. Trenutačno zbog operacije srca ne smije ni pomislitina alkohol.
