Njega se jako dobro sjećaju starije generacije posebno iz filmova u kojima je skoro uvijek glumio negativca. Nedavno j epreminuo nakon što je duže vrijeme bio bolestan. Radko Polič Rac, renomirani jugoslovenski glumac, ispričao je svoje izuzetne priče o tome kako je za dlaku izbegao smrt u četiri odvojena navrata u poslednjih sedam godina. Pored ovih mučnih iskustava, on je detaljno opisao jezivu zaveru o atentatu koju je pretrpeo tokom turbulentnih 1990-ih i otkrio žestoki spor koji je imao sa Batom Živojinovićem u vezi sa njihovim različitim stavovima o Slobodanu Miloševiću. Nadalje, izrazio je duboku čežnju za novim početkom našeg svijeta, čak i ako je to značilo odsustvo ljudskosti.
- Polič, poznat po ulozi kapetana Ditriha u filmu “Balkan ekspres”, istrajava u svojim profesionalnim aktivnostima uprkos brojnim preprekama. Pored pisanja svojih memoara i upuštanja u televizijski projekat, suočio se sa ogromnim zdravstvenim preprekama koje smatra ličnom katastrofom.
Uprkos svojoj zavisnosti od neprekidne pomoći kiseonikom, on efikasno upravlja svojim stanjem kroz redovne lekove koji se daju svakih 6 sati kako bi se održao optimalni rad pluća. Srećom, njegovo srčano zdravlje je i dalje stabilno, iako drži slovenački rekord sa 8 stentova.
Važno je naglasiti da je njegova sposobnost disanja bila u velikoj mjeri ugrožena zbog prekomjerne navike pušenja, gdje bi svaki dan popušio 4-5 kutija cigareta. Ipak, napravio je izuzetne korake u poboljšanju svog respiratornog zdravlja i sada se ograničava na samo jedno pakovanje dok uživa u jutarnjoj kafi.
Uz komplikacije na srcu i plućima, susreo se s brojnim drugim zdravstvenim izazovima u proteklih 7 godina, pretrpevši četiri životno opasna incidenta koji su zahtijevali opsežnu medicinsku intervenciju kako bi mu se sačuvao život. Najteža muka dogodila se prije dvije godine, a za to vrijeme je boravio u stanu u prizemlju.
Kobnog jutra probudio se s osjećajem daha, kao da mu okolni zrak polako oduzima kisik. Prikupivši svaku uncu snage, uspio je skupiti energiju potrebnu da otvori prozor i očajnički posegne za telefonom, nadajući se da će kontaktirati hitnu pomoć. Nažalost, njegovi napori su se pokazali besplodnim jer je na kraju podlegao kandžama smrti.
- Međutim, njegov saosećajni komšija koji je stanovao iznad nekako je uhvatio njegove očajničke molbe i brzo mu je pritekao u pomoć, utrčavši u njegov stan. Nakon što ga je otkrila u opasnom položaju, kako nesigurno visi s prozora, odmah je pozvala hitnu pomoć, pozivajući ih da ubrzaju svoj dolazak u mahnitom pokušaju da ga ožive. Uprkos njihovim hrabrim naporima, njihovi pokušaji su se pokazali neuspešnim, što je rezultiralo njegovim kasnijim prebacivanjem u Hitnu pomoć.
U izvanrednom iskazu umijeća, medicinski profesionalci su uspješno ostvarili izvanredan zadatak njegovog oživljavanja. Nadležni doktor je otkrio da je ovaj konkretni slučaj predstavljao značajan izazov zbog ograničene pokretljivosti pacijenta zbog toga što je bio zatvoren u svojoj kući.
“Da budemo potpuno transparentni, radi se o nevjerovatno zamršenoj i haotičnoj situaciji. Ranije je ljetovao u rezidenciji na Unijama, a sada se sve promijenilo. Iako postoji šansa da se nabave određeni uređaji, to ide uz velike troškove S obzirom na njegovo trenutno zanimanje, trebat će mu neko vrijeme da razmisli i možda istraži mogućnost učešća u televizijskom projektu sljedeće godine.
Izražavajući bojazan zbog ishoda, cijenjeni Rac predviđa značajnu ulogu u predstojećem mjesecu maju. Istražujući transformativni susret, naš fokus se prebacuje na pojedinca koji tvrdi da se suočio sa smrću u četiri različita navrata. Ima li istine u postojanju tunela ili svjetlosnih fenomena u ovoj blizini?
- Međutim, istina ostaje da je sve izmišljotina. Jedini ostatak sećanja koji poseduje jeste svest da je u tim poslednjim trenucima pre svoje smrti dosledno šaptao sebi – o, voljena majko, ja nestajem. A onda počinje spektakl. Nakon što se osvijesti, doživljava osjećaj sličan ponovnom rođenju. U početku mu jasnoća izmiče, pa mu je potrebno otprilike trideset minuta da se čula u potpunosti ponovo pojave, nalik na novi početak.
Posmatrajući svoju okolinu, potpuno je zbunjen osvjetljenjem, zamućenošću, pokretom i riječima koje izgovaraju oni oko njega. Postepeno, ali sigurno, kako vrijeme prolazi, počinje shvaćati da mu je darovano novo postojanje. Ovaj osjećaj liči na osjećaj novorođenčeta. Upravo u ovom trenutku, sjaj je nadmoćan, gotovo mučan.
Njegovo okruženje, njegov osećaj za sebe, sve je potpuna enigma. Ništa se ne može shvatiti. Potrebno je dva do tri sata da se slože fragmenti slagalice – ah da, ja sam Radko i trenutno sam u bolnici. Sa svakim narednim nestankom, događaji se ponavljaju na nerazlučiv način.
Susreti sa smrću ostaju nepromijenjeni, bez obzira na prethodno iskustvo ili znanje o tome. U nedavnom susretu sa smrtnošću, bolničari su neumorno radili tokom dana da ga ožive nakon što je preminuo negde između 5 i 6 sati ujutro. Ovo konkretno ispitivanje se pokazalo kao prilično izazovno, jer je izražena zabrinutost u vezi sa potencijalnim oštećenjem mozga. Uprkos njegovoj upornoj želji da zadrži poznavanje sopstvenog identiteta i okoline, drugog ili trećeg dana oslovljavani su kao da je dete.
Ovaj oprezan pristup je opravdan strahom da bi produženi period na drugoj strani mogao dovesti do kognitivnog oštećenja. Međutim, on vas sa sigurnošću može uvjeriti da su njegove mentalne sposobnosti ostale potpuno netaknute, iako mu se fizičko stanje pogoršalo”, napominje Polič.
