Veliki broj ljudi sa naših prostora odlazi u inostranstvo, najčešće u Njemačku u potrazi za boljim životom. Situacija na Balkanu u zadnje tri decenije je sve gora iz dana u dan i veliki broj građana jedva sastavlja kraj sa krajem.
No, medijsku pozornost potaknuo je kada nam se javio gastarbajter iz našeg kraja koji je iz prve ruke ispričao svoja iskustva. Kad god se vratim u mjesto gdje sam odrastao, obuzme me umor. Kao da sam se pretvorio u bankomat, neprestano bombardiran neprestanim zahtjevima i molbama onih iz moje blizine.
Prilijepe se za mene kao neželjeni ukrasi na drvetu. Iznenadni dolazak dalekih rođaka i novopronađenih članova obitelji koji me sada vide kao dragocjenu robu nesumnjivo je iscrpljujući. Svi me žele pozdraviti, zagrliti, pa čak i gnjaviti, a sve samo s ciljem da se domognu njemačkih slastica.
Gotovo kao da vjeruju da Bosna nema pristup takvim divnim poslasticama. Po povratku iz nedavnog posjeta zemlji porijekla, namjerno sam odlučio parkirati BMW koji sam kupio u svojoj osobnoj garaži. Budući da moje svakodnevno putovanje u Njemačku prvenstveno uključuje korištenje vlaka, a svoj bicikl radije koristim za izlete na tržnicu, vidio sam ovo kao savršenu priliku da posvetim dovoljno vremena pedantnom glancanju automobila.
Kako bih još više podigao njegovu vizualnu privlačnost, donio sam svjesnu odluku o nabavi novih naplataka i presvlaka sjedala, što je u konačnici rezultiralo osvježenom i besprijekornom estetikom. U razgovoru za “Al Jazeeru” osoba iz Bosne i Hercegovine istaknula je izazove s kojima se susreću pripadnici dijaspore kada razmišljaju o povratku u domovinu.
- Jedan velikodušni pojedinac nedavno je otkrio iznos mjesečne financijske pomoći koju daju Bosni, zemlji u kojoj se značajan dio njihovih rođaka bori s nezaposlenošću. Čak i oni koji imaju tu sreću da imaju posao ili primaju mirovine još uvijek teško podmiruju svoje osnovne potrebe.
Čini se da postoji nerealno očekivanje da ova osoba posjeduje neku vrstu magične moći da riješi sve financijske probleme. Unatoč njihovim naporima da objasne naporan rad koji su uložili, čini se da njihove riječi ostaju nečuvene. Postoji pogrešno mišljenje da je život u inozemstvu izjednačen sa životom pun luksuza i beskrajnih resursa.
Međutim, stvarnost je sasvim suprotna, budući da se ova osoba osjeća iscrpljeno i iscrpljeno jer je neprestano doživljavaju kao hodajući bankomat od kojeg se uvijek očekuje da pruži financijsku potporu. Nadalje, primijetio je da sunarodnjaci koji su zaposleni u inozemstvu pribjegavaju dobivanju skromnih kredita prije godišnjeg posjeta Bosni.
Ova praksa usklađuje se s normama zajednice i ispunjava neprestane zahtjeve članova uže i šire obitelji. Na godišnjoj razini, bosanskohercegovačka dijaspora daje značajan doprinos od približno 1,75 milijardi eura, što je ekvivalentno 30 posto ukupnog BDP-a zemlje. Adnan, koji je nedavno doživio razarajući incident na odmoru u svojoj domovini, izražava svoju frustraciju načinom na koji se prema njemu postupa.
Osjeća da se njegova vrijednost priznaje samo kada pruža financijsku pomoć, inače ga se doživljava kao običnog ili beznačajnog. Adnan primjećuje da mu se ljudi rugaju iza leđa, pogotovo kada on i drugi dijasporci uđu u kafić. Prepričava slučajeve kada su davali pogrdne komentare o odijevanju ili naglo napuštali ustanovu. Osim toga, otvoreno kritiziraju svoje naglaske kada u razgovor ubacuju strane riječi. Zbog ovih susreta, Adnan je donio odluku da se privremeno udalji od svoje domovine.
