U danasnjem ćlanku Vam donosimo poređenje crvenog i bijelog krompira, dvije dostupne i često korištene namirnice koje se mogu pripremati kao prilog ili glavni dio obroka. Iako među njima postoje određene nutritivne razlike, obje vrste mogu imati mjesto u ishrani, posebno kada su kuhane ili pečene bez velike količine dodatne masnoće…..
Prema podacima iz izvornog materijala, crvena sorta ima nešto manje kalorija i ugljikohidrata te više antioksidansa, dok bijeli i žuti krompir mogu sadržavati više željeza i kalcija. Ipak, konačna nutritivna vrijednost obroka u velikoj mjeri zavisi od pripreme: kuhanje i pečenje smatraju se povoljnijim izborom od prženja u velikoj količini ulja.
Krompir je već stoljećima dio svakodnevne prehrane i teško je pronaći kuhinju u kojoj se ne koristi. Može se kuhati, peći, pržiti, dodavati drugim jelima ili posluživati uz meso i povrće. Upravo zbog njegove široke upotrebe često se postavlja pitanje treba li prednost dati crvenoj ili bijeloj sorti.
Odgovor nije potpuno jednostavan jer oba izbora imaju korisne hranjive sastojke. Razlike u kalorijama i ugljikohidratima nisu velike, dok se druge prednosti mogu odnositi na antioksidanse, željezo ili kalcij. Uz to, način pripreme može napraviti veću razliku od same boje krompira.
Najvažnije poređenje
Obje vrste sadrže ugljikohidrate, kalij, vitamin C i rezistentni škrob. Izvor crvenoj sorti pripisuje nešto manje kalorija i više antioksidansa, dok se kod bijelog i žutog krompira izdvajaju željezo i kalcij.
Šta crveni i bijeli krompir imaju zajedničko?
I crveni i bijeli krompir prvenstveno predstavljaju izvor ugljikohidrata, koji organizmu osiguravaju energiju. U njihovom sastavu nalaze se i kalij te vitamin C. Prema izvornom materijalu, porcija od približno 150 grama može imati oko 150 kalorija, iako se navedene vrijednosti mogu razlikovati između pojedinih vrsta.
Još jedna zajednička karakteristika je rezistentni škrob. Riječ je o dijelu škroba koji organizam ne probavlja u potpunosti. On stiže do debelog crijeva, gdje se ponaša slično vlaknima i služi kao hrana korisnim crijevnim bakterijama.
Izvor rezistentni škrob povezuje sa sporijom apsorpcijom glukoze, dužim osjećajem sitosti i boljom probavom. Spominje se i njegova moguća uloga u održavanju ravnoteže crijevnih mikroorganizama, sprečavanju zatvora te regulisanju nivoa šećera i LDL holesterola.
Zbog osjećaja sitosti koji može trajati duže, obrok s krompirom može smanjiti potrebu za čestim grickanjem. Ipak, konačan učinak ne zavisi samo od jedne namirnice, nego i od veličine porcije, načina pripreme i ostalih sastojaka u obroku.
Razlike u kalorijama, mineralima i antioksidansima
Prema vrijednostima navedenim u izvornom tekstu, tipičan bijeli krompir sadrži približno 36,5 grama ugljikohidrata i 159 kalorija. Za crvenu varijantu navedeno je oko 33,9 grama ugljikohidrata i 151 kalorija. Razlika je, dakle, relativno mala, ali može biti važna osobama koje pažljivo prate ukupan unos kalorija i ugljikohidrata.
Izvor zbog nešto manjeg udjela ugljikohidrata crvenu varijantu predstavlja kao mogući izbor za osobe koje regulišu šećer u krvi. Međutim, kod inzulinske rezistencije ili dijabetesa nije dovoljno posmatrati samo boju krompira. Veličina porcije i kompletan sastav obroka također su važni, pa individualne prehrambene odluke treba uskladiti sa savjetom zdravstvenog radnika.
Crvenom krompiru pripisuje se veća količina antioksidansa. U zavisnosti od njegove boje, prema izvornom materijalu može ih imati gotovo dvostruko više od bijelog. Antioksidansi se povezuju sa zaštitom ćelija od djelovanja slobodnih radikala, dok vitamin C doprinosi nutritivnoj vrijednosti ove namirnice.
Bijeli i žuti krompir imaju svoje prednosti. U tekstu se izdvajaju kao značajniji izvori željeza i kalcija, minerala povezanih sa stvaranjem crvenih krvnih zrnaca i održavanjem kostiju. To ne znači da krompir samostalno može riješiti anemiju ili zadovoljiti sve potrebe za kalcijem, već da ovi minerali predstavljaju dio njegovog nutritivnog sastava.
Praktičan izbor
Crvena sorta može se izabrati kada je naglasak na antioksidansima i nešto manjem broju kalorija, dok bijeli ili žuti krompir mogu biti zanimljivi zbog željeza i kalcija. Obje vrste je povoljnije kuhati ili peći nego pržiti.
Način pripreme može promijeniti cijeli obrok
Nutritivna vrijednost krompira ne može se procjenjivati odvojeno od načina na koji je pripremljen. Kuhani ili pečeni krompir ne mora sadržavati dodatnu masnoću, zbog čega se u izvornom materijalu izdvaja kao povoljniji izbor. Takva priprema omogućava da namirnica zadrži mjesto jednostavnog priloga bez velikog povećanja kalorijske vrijednosti.
Pomfrit i druge pržene varijante predstavljaju drugačiji obrok. Tokom prženja krompir upija ulje, a često mu se dodaje i velika količina soli. Time se povećava broj kalorija, dok česta konzumacija veoma masne i slane hrane nije povoljna za tjelesnu težinu, krvni pritisak, holesterol i zdravlje srca.
Zbog toga povremeni izbor između crvene i bijele sorte nije jedino pitanje koje treba postaviti. Krompir kuhan u vodi ili pečen s umjerenom količinom dodataka može se znatno razlikovati od iste namirnice pržene u dubokom ulju i obilno posoljene.
Zdravstvena napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu ili savjet kvalifikovanog zdravstvenog radnika.
Ne postoji jedna sorta koja će automatski biti najbolja za svaku osobu i svaki obrok. Crveni krompir u izvornom materijalu dobija prednost zbog antioksidansa i nešto nižih navedenih vrijednosti kalorija i ugljikohidrata, dok bijeli i žuti imaju svoje mjesto zbog minerala poput željeza i kalcija.
Za svakodnevni izbor najvažnije je uzeti u obzir vlastite prehrambene potrebe i pripremu. Bez obzira na boju, kuhan ili pečen krompir predstavlja drugačiji izbor od pomfrita natopljenog uljem i solju. Upravo način pripreme, veličina porcije i ostatak obroka određuju kako će se ova namirnica uklopiti u prehranu.
