Kada je preminuo Panonski mornar ponovo je ujedinio ljude koji slušaju njegovu muziku širom bivše države. Đorđe Balašević, renomirani jugoslovenski kantautor, svojevremeno je izrazio da je krajnje zadovoljstvo u tome što rad umetnika prevazilazi sopstveni značaj. Njegovi stihovi koji umiruju dušu ne samo da dotiču srca slušalaca, već i rasvjetljavaju važna pitanja na zadivljujući način.
- Neustrašivo govoreći protiv onoga što je smatrao neprikladnim, suočio se s 12-godišnjom zabranom televizije i radija. On se nikada nije stidio i sramio da javno pokaže svoju ljubav prema supruzi Oliveri. Više pjesama joj je posvetio, te je više puta istakao da je ona njegova inspiracija u svemu. Ipak, ostao je nepokolebljivo vjeran sebi. Na kraju je shvatio da je njegova upornost zaista bila vrijedna truda, jer se sve na kraju vratilo u normalu i njegova publika je od samog početka ostala žestoko lojalna. U svojoj rezidenciji u Novom Sadu, ljubazno je dočekao novinare iz Makedonije na svom poslednjem intervjuu.
Odgovarajući na pitanje o njegovom blagostanju, odmah je odgovorio: Nakon srdačne dobrodošlice novinarskom timu, Balašević nije gubio vrijeme u iskazivanju povjerenja, rekavši: „Uprkos malom zastoju u produkcijskoj godini, uvjeravam vas da sam mnogo bolji nego što izgledam. Na koje se načine vaša ulica transformisala tokom vremena? Ova ulica je doživjela značajnu transformaciju.
Nekada na periferiji, posjedovao je određeni šarm i romantizam. Međutim, sada je postao srce grada. U ovoj kući sam napisao bezbroj priča o Vojvodini, Salašima i konjima. Sve je zarobljeno unutar ovih zidova. Prethodni stanari su odavno otišli, a zamijenila ih je nova generacija.
Nekada je to bila ulica u kojoj smo se okupljali da igramo klikere, a rijetki automobil koji je prolazio izazivao je pritužbe od nas, dovodeći u pitanje njegovo prisustvo na našem igralištu. Jeste li bili pod utiskom da ćete nastaviti karijeru kao pjevač? Biti pevač nikada nisam zamišljao za sebe. Tokom srednje škole bavio sam se pisanjem pjesama, iako se stil tih pjesama prilično razlikovao od onoga što izvodim danas.
Čisto slučajno sam naišao na sviranje gitare i komponovanje pjesama. Međutim, u trenutku kada sam otpevao svoju prvu pesmu, postalo je očigledno da imam odgovornost da podelim svoj glas sa svetom. Balašević se rado prisjećao ovog transformativnog iskustva. Da se niste bavili pevačkom karijerom, koju drugu profesiju biste izabrali? Imao sam aspiracije da postanem profesionalni fudbaler, ali sada jednostavno uživam u sportu iz zabave.
Izvanredno je kako su čak i sudije mlađe od mene, a kamoli igrači. U prošlosti sam razmišljao o tome da nastavim karijeru u novinarstvu ili pisanju, možda specijalizirajući se za književnost za djecu. Privlačnost muzičke industrije je takođe bila primamljiva, jer je nudila mogućnost povezivanja sa pojedincima sa druge strane mikrofona.
Čini mi se kao da živim svoju ličnu legendu. Da li se još pamti vaše nasleđe kao renomiranog kantautora u Jugoslaviji? Kada sam bio u Crnoj Gori, predstavili su me kao renomiranog kantautora iz Srbije. Brzo sam se ubacio, izražavajući želju da me umesto toga priznaju kao kantautora iz Jugoslavije.
Srbija se može pohvaliti nizom izuzetnih talenata u ovoj oblasti, a ja bih radije bio priznat kao deo šire jugoslovenske muzičke scene. Ima li zaista djece od 15 ili 16 godina koja su zapamtila sve vaše pjesme? Dobiti Nobelovu nagradu je nevjerovatna čast. Zaista je laskavo kada na mojim koncertima prisustvuju pojedinci koji su stariji od pjesama koje sam stvorio.
- Pored toga, govorio je o periodu rata i njegovim posledicama, otkrivajući da su njegove pesme bile zabranjene za emitovanje nekoliko godina zbog njegovog protivljenja jugoslovenskoj vojsci. Balašević se prisjetio perioda od dvanaest godina kada je bio odsutan i iz televizijskih i radijskih programa. Kroz cijelo moje sjećanje, periodi izazova su bili konstantno prisutni.
U mladosti sam gajio težnju za direktnim putem do okeana i nadu da će jedna Nova godina doći bez ikakvih ograničenja na struju. Vjerujem da je imperativ za sve nas da uspostavimo red u našim životima i damo prioritet pitanjima koja nisu povezana s politikom. Možete li, molim vas, podijeliti ključ za održavanje dugotrajnog braka?
Naš odnos je buran, kako je naša ćerka Jelena svojevremeno istakla: „Ti i mami je suđeno da budete zajedno. I ona je u pravu. Moj partner, moj saputnik i moj najbliži pouzdanik. Došli smo do faze da postanemo baka i djed, a naša ljubav nastavlja rasti. Olja je imala izazovno odrastanje, a ja sam se uvijek trudio, i to činim, da joj osiguram da joj rođendani budu najupečatljiviji.
Za razliku od mene, koji sam kao dijete bio privilegovan, ona nikada nije imala radost da proslavi svoj poseban dan. Njen rođendan nikada nije priznat. Imao sam privilegovano djetinjstvo, ali ona je izdržala teškoće, a sada sam posvećen tome da joj omogućim ispunjen život. Moja menadžerka Olja je zaista izuzetna.
Ona je poput čudesne sile, koja žestoko čuva dobrobit svoje porodice. Njena posvećenost i upornost slične su onoj lavice. Potpuno sam impresioniran njenom igrom u ovoj ulozi i ne mogu a da ne osjetim žaljenje što nije krenula tim putem karijere ranije u životu. Jeste li zadržali uspomenu na godišnjicu braka?
Svakako. Aleksa je ušao na ovaj svet istog dana kada smo proslavili godišnjicu braka. Naš prvi izlazak u paru održan je 1. juna 1979. Živo se sjećam kako je stigla na naš prag, ukrašena elegantnom Adidas jaknom. Tokom ovog susreta moj voljeni je dao komentar o njoj, nazvavši je „devojkom koja te traži, veoma modernim mladićem“. U tom trenutku nisam mogla a da ne zamislim mogućnost da ona postane moja buduća snaha. Intrigantno je kako su moje misli usklađene sa osjećajima moje drage.
- Zamišljala sam budućnost u kojoj ću imati dom, dasku za peglanje, udobnu fotelju i novine, sve to dijeliti s njom. I kada sam je konačno upoznao, to su bile upravo ono što sam želeo. Postoji li još nešto što želite u svom životu? Po dolasku unuke, proglasio sam se za zvaničnog djeda, jer sam tu ulogu već preuzeo i osjetio očinsku naklonost prije 15 godina. Za to vreme prigrlio sam suštinu dede, otelotvorujući je sa daškom jedinstvenosti.
Intrigantnim komentarom jasno je stavio do znanja da ne postoji ništa konkretno što bi mijenjao. Završavajući izjavu, proslavljeni Balašević je izrazio zadovoljstvo svojim životom i nedostatak želje za bilo kakvim promjenama. Međutim, kada bi mu se pružila prilika da počne iznova, priznao je da će imati novootkrivenu težnju da stekne vještinu sviranja violine.
