Najradosnijem kršćanskom blagdanu Božiću prethodi Badnji dan. Ovaj poseban dan ispunjen je brojnim običajima koji pospješuju duhovne pripreme za rođenje sina Božjega. Dan uoči najsvečanijeg kršćanskog slavlja, Božića, poznat je kao Badnji dan. Ovaj dan ispunjen je brojnim tradicijama koje pojačavaju duhovnu spremnost za dolazak Sina Božjega. Označava posljednji i najstroži dan razdoblja posta i razmišljanja. Svi vjernici se tada pridržavaju odreženih pravila.
Kad svane prvo svjetlo dana, mladi se hrast oprašta od sunca dok oštri udarci sjekire prekidaju njegovu vezu s zemljom. Sa samo tri udarca, podlegne i prevrne se prema istočnom horizontu. Prema tradiciji, na Badnjak su pastiri darovali Josipu i Mariji drvce kao simbol topline i svjetlosti špilje u kojoj je rođen Isus Krist. Središnji dio ove svečane prigode je plamteća vatra, ali zimzeleno drvo ostat će u neposrednoj blizini nastambe od jutra do večeri čekajući svoj svečani ulazak nakon okićenja žitaricama. Badnjak je osvijetljen dubokim poštovanjem, popraćen srdačnim molitvama za blagostanje, radost i spokoj.
Početak božićnog jutra donosi temeljito čišćenje kuće, nakon čega slijedi kićenje slamom te stavljanje suhog i svježeg voća na stol. Razdoblje posta počinje paljenjem svečane svijeće, koja služi za čišćenje duše. Nakon toga se priprema večera u skladu s tradicijom posta, s ukusnim pečenjem. Navečer se nastavlja posjetom crkvi radi održavanja bdijenja. Kako bi osigurali uravnotežen i raznovrstan obrok, domaćice marljivo pripremaju izbor jela koja čine grah, riba, baklave, pogače i pite. Ovaj kulinarski asortiman simbolizira iščekivanje obilne i uspješne nove godine. Slično betlehemskoj špilji, podovi su ukrašeni slamom, a djeca piju u nadi da će umnožiti perad i mole za blagostanje. U tim tradicijama može se otkriti bit božićnih blagdana. Proteže se daleko dalje od uživanja u obrocima i gozbi, budući da se u tim aktivnostima može uživati bilo koji dan. Pravo značenje leži u njegovanju ovog blagdanskog razdoblja u granicama vlastitog doma, okruženi voljenima i prihvaćanju duha radosti i ljubavi.
Dok su domovi osvijetljeni svijećama, koje predstavljaju blistavu svjetlost koju je Isus podario svijetu, ulice i uličice ove večeri ostaju prazne. Odlazak u goste i razmjena darova se suzdržavaju. Slavlje je ograničeno na obitelji, gdje su tradicije usredotočene na ljubav, opraštanje i težnju za rješavanjem svih sukoba. Podrijetlo brojnih božićnih običaja može se pratiti u poganskim tradicijama, koje je crkva kasnije usvojila i kršćanski interpretirala. Vjerovanja koja su naši preci visoko cijenili mogu se sažeti u tri ključna načela. Jedenje maka na Božić tradicija je za koju se vjeruje da donosi financijski prosperitet onima koji u njoj sudjeluju. Na Božić se otkriva prava bit tradicije jer se pojedinci koji su tijekom godine imali sukobe okupljaju, opraštaju i mire se jedni s drugima. Kako bi se osigurala sreća tijekom cijele godine i dobro zdravlje muža kao glave kućanstva, tradicija je da žena na Badnjak zaigrano pljesne muža u prepone, a muž uzvraća na isti način.
