Kupus salata je jedno od onih jela koje se čini toliko jednostavno da se često priprema „rutinski“.Ali nije uvek tako…
Uz meso s roštilja, ribu ili domaću pitu, ona donosi svježinu i laganu notu koja cijeli obrok čini potpunim.
Međutim, upravo tu mnogi prave greške – i to ne male. Ono što djeluje kao trivijalno, zapravo ima svoja pravila i redoslijed.
- Prva i najčešća zamka krije se u soljenju kupusa. Navikli smo da odmah nakon ribanja pospemo sol i „završimo posao“. Ali so izvlači vodu i ako se prerano ubaci, kupus gubi hrskavost, postaje mekan i ponekad dobije gorkastu notu. Zato pravi znalci najprije lagano izgnječe kupus rukama, puste ga da pusti prirodni sok, a so dodaju tek kad su svi začini spremni da se sjedine.
Druga česta greška krije se u sirćetu. Koliko puta se desilo da salata bude toliko jaka da nadjača glavno jelo? To se događa jer mnogi koriste prejaku kiselinu ili sipaju previše. Rješenje je jednostavno – blaže vrste sirćeta poput jabukovog ili vinskog, a još bolje ako se razblaže s malo vode. Na taj način kupus zadržava osvježavajući ukus, bez one oštrine koja „udara“ na nepce.
- A onda dolazi onaj trik koji prave domaćice ne odaju lako. Na samom kraju, kada je sve već pomiješano, dodaje se – prstohvat šećera. Da, šećer. On nije tu da zasladi salatu, već da zaokruži okus, ublaži kiselost i istakne prirodnu svježinu kupusa. Bez njega, salata može djelovati jednolično; s njim, dobija onu posebnu harmoniju zbog koje svi traže još jednu kašiku.
I dok većina poseže za običnim suncokretovim uljem, vrijedi probati nešto drugačije. Maslinovo ulje daće mediteransku notu, dok će bučino ulje dodati dubinu i bogat miris, naročito ako salatu poslužujete uz mesna jela i krompir. Time se i najjednostavnija kombinacija pretvara u gurmanski doživljaj.
Vrijeme odmaranja salate takođe je važno. Najbolje je da odstoji barem pola sata nakon začinjavanja. Tada se okusi prožmu, kupus omekša baš koliko treba i salata postane sočnija. Ako je čuvate u frižideru, izvadite je nekoliko minuta ranije – blaga sobna temperatura oslobađa puni potencijal okusa.
Dodaci su, naravno, stvar ukusa. Naribana mrkva daje boju i blagu slatkoću, dok prstohvat crnog bibera ili sjemenke kumina donose aromatičan obrt. Limunov sok, posebno kad se doda zajedno sa sirćetom, daje živost i čini da salata djeluje još svježije.
- Još jedan praktičan savjet je da se salata čuva u staklenoj posudi. Staklo ne zadržava mirise kao plastika i pomaže da kupus ostane hrskaviji i čistijeg mirisa. To je onaj mali detalj koji često pravi veliku razliku.
Na kraju, ispada da tajna dobre kupus salate nije u skupim sastojcima ni u nekoj složenoj pripremi. Ona je u sitnicama: ne solite prerano, koristite blago sirće, odaberite ulje s karakterom – i obavezno dodajte prstohvat šećera na kraju. Upravo taj mali, često zaboravljeni korak pretvara običnu salatu u onu koju svi pamte, onu koja podsjeća na kuhinju naših baka i nedjeljna okupljanja za stolom.
