Po mišljenju mnogih, pokojni Miroslav Lazaanski je bio najbolji vojni analitičar u regiji a neke od njegovih analiza i prognoza se i danas par godina nakon njegove smrti pokazuju tačnima.
Miroslav Lazanski bio je poznat po svojim oštroumnim spoznajama i snažnom samouvjerenju, osobinama koje su mu priskrbile poštovanje i kod kolega i kod publike. Izgradio je solidnu reputaciju novinara, vojnog analitičara, publicista i diplomata. Danas ćemo saznati više o njegovom životnom i profesionalnom putu. Njegova istaknuta karijera komentatora vojnih pitanja i međunarodnih geopolitičkih događaja učinila ga je jednom od najpriznatijih osoba u medijskoj sferi Srbije i bivše Jugoslavije.
Kompetentno je obnašao dužnost veleposlanika u Ruskoj Federaciji od 2019. do svoje smrti. S druge strane, rijetko je raspravljao o svom fascinantnom privatnom životu. Rođen 18. rujna 1950. u Karlovcu, tada u Jugoslaviji, diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, brzo se prebacio u novinarstvo, fokusirajući se na vojne i geopolitičke teme, što je u konačnici oblikovalo njegov profesionalni put. Lazanski je svoj profesionalni put započeo suradnjom u uglednim jugoslavenskim izdanjima poput Politike i Večernjih novosti, a kasnije i za Politiku Ekspres.
Njegovo izvještavanje o područjima zahvaćenim sukobima, kao što su Bliski istok, Sovjetski Savez, Afganistan i Jugoslavija tijekom građanskih ratova 1990-ih, donijelo mu je značajno priznanje. Poznat po stilu izvještavanja koji je jednostavan, točan i često kritičan prema politici Zapada i manama vojne politike u Jugoslaviji i kasnije u Srbiji, napravio je značajan utjecaj. Njegovo opsežno pisanje o vojnim temama uključuje djela kao što su “Jutarnja patrola”, “Borbeni avioni”, “Komandosi” i “Hitler je pobijedio”.
Bio je urednik televizijskih emisija Lazanski direktno i Na nišanu Lazanskog. Pored toga, autor je osam knjiga, među kojima su “Uvijek postoji sutra”, “Istina o Srpskoj”, “Hitler je pobijedio” i druge. Lazanski je 2019. godine preuzeo dužnost veleposlanika Srbije u Ruskoj Federaciji, što je odraz njegovog snažnog interesa za međunarodnu politiku i vojne odnose, posebno za odnose Srbije i Rusije. Sve vrijeme dok je bio veleposlanik, Lazanski je isticao važnost jačanja političkih i gospodarskih veza dviju zemalja, zalažući se za srpske interese u Moskvi.
- Lazanski se niz godina proslavio i kao vojni analitičar i kao novinar. Osim toga, od 1995. bio je stalni član žirija za Miss. Ovaj angažman je očekivan jer se često okruživao zanosnim ženama, a unatoč tome što je bio samo jednom u braku, veže ga zapažena ljubavna veza. Ipak, njegova najvažnija uloga bila je unutar obitelji, gdje je trideset godina posvetio tome da bude suprug pun ljubavi i odan otac svom sinu Aleksandru. Rijetko je govorio o svojoj supruzi Tamari Lazanski jer je želio zaštititi privatnost svoje obitelji od interesa javnosti. Ta se potreba za zaštitom pojačala nakon što je glumica Gordana Bjelica 1994. izjavila da s Miroslavom ima kćer, što on nije htio prihvatiti.
Njezino je inzistiranje bilo toliko snažno da je odlučila pokrenuti pravni postupak, tražeći od njega da sudskim putem prizna očinstvo njezine kćeri. Završetak slučaja još uvijek nije otkriven javnosti. “U svom odraslom životu u drugoj zemlji prošla sam kroz brak u kojem se nisam vidjela kao majka. Završio je prijateljski. Nakon razvoda, neočekivano sam ušao u burnu vezu u drugoj zemlji. Odluka o djetetu bila je isključivo moja, jer vjerujem da bi svaka žena koja može biti majka trebala prihvatiti tu ulogu.
I dijete i ja razumijemo tko je otac; Sve sam joj objasnila i uglavnom izbjegavamo razgovarati na tu temu”, navela je na kraju Gordana Bjelica. Teodora Bjelica, Gordanina kćerka, uporno napreduje u karijeri. Manekenstvom se počela baviti sa šesnaest godina, u početku to tretirajući kao hobi. Međutim, s osamnaest godina prešla je na profesionalni rad. Godine 2011. sudjelovala je na natjecanju za Miss Srbije, gdje ju je žiri slavnih proglasio najljepšom djevojkom, čime je u konačnici zaslužila titulu Miss šarma Srbije 2011.
Prvo pojavljivanje na Lumcu dogodilo se 2017. s filmom “Afterparty, ” ali njezine hrabre scene u “Južnom vjetru” zaokupile su pozornost javnosti, što je dovelo do kasnijih uloga u filmovima poput “Tom”, “Avioni”, “Slatke muke” i “Hotel Beograd. Teodora se stalno osvrće na žrtve koje je njezina majka podnijela kako bi osigurala da ima ono osnovno za život. Kao samohranoj majci, njezin put je bio ispunjen teškoćama koje samo ona u potpunosti razumije. Jednom sam je otkrio u trenutku ranjivosti, kako sjedi i plače. Hitna pomoć morala je biti pozvana u dva navrata jer je kolabirala od umora, što je zahtijevalo intravenoznu injekciju. Nije uspjela ostvariti sve što je namjeravala.
Žongliranje s poslom uz brigu o meni bilo je bitno jer nije imala nikakvu pomoć. Bio je stalan izazov zaraditi dovoljno novca za plaćanje stanarine i računa. Glumica je napomenula da je bilo vremena kada nismo imali ni najosnovnije potrepštine, poput mnogih obitelji devedesetih. Općenito se očekivalo da će se udati za Igora Kojića, sina Kebe; međutim, vijest o otkazivanju zaruka i otkazivanju vjenčanja pogodila je poput udarnog vala u srpnju prethodne godine. Ubrzo nakon toga, Teodora je pronašla ljubav s drugim dasom, odlučivši da identitet te osobe ostane tajnim jer je željela zadržati bliskost za sebe.
Uspješno se vjenčala u tajnosti, a vijest je kasnije osvanula na društvenim mrežama. U konačnici se doznalo da njezino srce pripada poznatoj hrvatskoj nogometašici Karli Muhar. Oduvijek sam vjerovao da je moja vlastita bajka na pomolu. Ljubav i brak visoko cijenim kao cijenjene ideale. Kao i mnoge mlade djevojke, zamislila sam imena za svoju buduću djecu. Nadam se da ću imati dvoje djece i vjerujem da će Bog voditi moj put.
Zamišljam malo, intimno vjenčanje okruženo obitelji i dragim prijateljima. Glumica je neposredno prije vjenčanja napomenula da joj taj pravni dokument ima manje značaja od svetog trenutka zavjetovanja na vječnu ljubav svom partneru. Miroslav Lazanski preminuo je 3. kolovoza u 71. godini od srčanog udara u svojoj rezidenciji u Beogradu, a sahranjen je 6. kolovoza u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
