Posljednji par godina estradnascena u regiji je izgubila nekolio velikana koji su svojim pjesmama obilježili jednu epohu. Među njima je svakako Marinko Rokvić koji je važio i za velikog gospodina. Prije nešto više od godinu dana nakon teške bolesti tragično je preminuo Marinko Rokvić, koji je iza sebe ostavio ožalošćenu suprugu Slavicu te sinove Nikolu i Marka. No, malo se zna o Marinkovu životu prije braka sa Slavicom. Proslavljeni pjevač, poznat po neospornom talentu, imao je prvu ljubav iz koje je dobio sina. Gubitak Marinka Rokvića duboko je pogodio ne samo njegovu užu obitelj već i izvanbračnog sina.
Prije više od tri desetljeća Marinko Rokvić upustio se u žarku ljubavnu romansu sa ženom Milom koja je rezultirala rođenjem sina Darija. Unatoč tome što njihovu zajednicu nikada nisu ozvaničili brakom, pjevačica je spremno prigrlila svoje dijete i dala mu vlastito prezime.
- Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno radošću i veseljem sve dok nije izbio rat u Sarajevu. Od tog trenutka život nam je postao izazovan, ali to jednostavno tako ide. Već neko vrijeme znam da je moj otac imao talenta za pjevanje;
Slušao sam njegovu glazbu na kazetama. Marinko i ja uvijek smo ostali u kontaktu, a čak i kad sam se 1995. preselio u Kanadu, nastavili smo se obavještavati. Dario je u razgovoru spomenuo kako s polubraćom Markom i Nikolom održava divne odnose.
Moja majka, izvanredna osoba, stalno se trudila pružiti mi više nego što su njezina sredstva dopuštala.
Šteta je što Nikola i Marko nisu imali priliku odrastati uz mene, kako je sudbina htjela. Osim toga, volio bih da smo bliže, ali zahvaljujući napretku tehnologije, možemo održavati stalnu komunikaciju.
U potrazi za svojom srećom, Dario Rokvić otkrio je druženje s jednom Portugalkom, što je rezultiralo rođenjem njihova dva sina, Romea i Matea. Budući da živi u Kanadi, nažalost zbog okolnosti nije mogao prisustvovati sprovodu pjevačice. No, odmah je otputovao u Beograd na četrdesetodnevnu komemoraciju.
Izražavajući svoju tugu, sin je rekao da njegov otac nije imao konačnu želju. Međutim, bio je neizmjerno ponosan na postignuća svoje djece i njihovu ulogu roditelja punih ljubavi vlastitoj djeci. Bliska veza koju su dijelili bila je od velikog značaja. Dok je sin naslijedio očevu snažnu radnu etiku, nije naslijedio njegov talent za pjevanje. Iako njegova djeca ne razumiju srpski i ne znaju cijeniti Marinkove pjesme, svjesni su djedovog statusa renomirane zvijezde.
Mjesec dana prije očeve smrti, Dario ga je imao priliku vidjeti posljednji put.U javnosti se Slavica, Marinkova udovica, nikada nije izrekla niti jednu negativnu primjedbu na račun Rokvićevog prijašnjeg ljubavnog zanimanja. Slavica shvaća da svaki pojedinac snosi dio odgovornosti za divljenje vrijednu i kreposnu narav današnjih Rokvićevih sinova.
Neizmjerno joj je zadovoljstvo svjedočiti dubokoj ljubavi i poštovanju koje dijele Dario, Marko i Nikola. Iako je odlazak Marinka Rokvića donio duboku tugu i prazninu, zajedništvo i privrženost unutar obitelji opstaju, dajući Slavici snagu da ovo razdoblje izdrži bez svog voljenog supruga.
Biografija:
Rođen 1954. godine u Bosanskom Petrovcu, Marinko Rokvić odrastao je u strogom domaćinstvu koje se mučilo isključivo s poljoprivredom. Od malih nogu Marinko i njegov brat pokazivali su strast prema glazbi, često sudjelujući na školskim priredbama. Dok je Marinko gravitirao pjevanju i sviranju harmonike, njegov brat je više volio automobile.
Kako su bili samouki, povremeno bi se posvađali oko harmonike jer im je to bio jedini instrument. Uz bavljenje glazbom, Marinko je bio zainteresiran i za nogomet te je često trenirao.
Prepoznavši njegov talent, tetka ga je odvela u Beograd, gdje je upisao Glazbenu školu “Stanković”. No, zbog ograničenih mogućnosti, Marinko se mogao pridružiti samo odjelu klarineta. Bez zadrške se odlučio i za Elektrotehničku školu “Nikola Tesla” te je postao član KUD-a “Nikola Tesla” u kojem je nastavio pjevati. U to vrijeme doživio je svoju prvu ljubav koja je procvjetala na zajedničkim probama.
- Po završetku srednjoškolskog obrazovanja diplomirao je elektrotehniku, a istovremeno je krenuo na glazbeni put. Repertoar mu se uglavnom sastojao od narodnih pjesama, iako su otmjeniji prostori zahtijevali romantične balade i tradicionalnu gradsku glazbu, što je brzo savladao. Marinkov brat, s druge strane, odlučio je ne baviti se glazbom i umjesto toga mu se pridružio u Beogradu, gdje su zajedno iznajmili stan.
U početku je upisao fakultet FON, ali je mogao završiti samo jednu godinu zbog poteškoća u usklađivanju uspjeha s akademskim obvezama. Poznat po svom besprijekornom smislu za modu, odisao je šarmom i karizmom gdje god je stigao.
Kako mu je karijera napredovala, osiguravao je sve više koncerata, da bi na kraju dobio ponudu da snimi svoj debitantski singl nakon samo dvije godine industrija. Trebalo je pet godina prije nego što je debitirao na televiziji.
Nakon odsluženja vojnog roka, koji je odgodio do 27. godine života, postigao je golem uspjeh izdavanjem hita s vrha top lista Da volim drugu ne mogo, prodanog u impresivnih 600 tisuća primjeraka. Odjednom su se sve njegove težnje počele ostvarivati: kupio je vlastiti stan, krenuo na turneje, mnogo putovao i stekao reputaciju karizmatičnog srcolomca.
