Za danas za vas imamo jednu ispovijest koja se pojavila na društvenim mrežama i koja j eizazvala veliki broj reakcija i komentara. U nastavku možete pročitati kako se osoba može suočiti sa prevarom partnera.
Bonus tekst:
Preljub, bez sumnje, zadaje tjeskobu, muku i nemir oba partnera, nagrizajući temelje povjerenja. Međutim, ako iskrena ljubav opstane, ostaje tračak nade za spas svete veze braka, ovisno o međusobnom razumijevanju i autentičnoj čežnji za pomirenjem, pod uvjetom da osveta nije poticaj nevjere. Odmazda oštećenog partnera samo pogoršava problem, suprotno pogrešnom uvjerenju da će odmazda ublažiti njihovu bol ili je donekle ublažiti.
- Ogovaranje je značajna prepreka na putu ka postizanju željenog rješenja. Daleko je mudrije pristupiti teškoj situaciji sa staloženim ponašanjem, tražeći dijalog, rješavajući temeljne uzroke, pokazujući spremnost na oprost, istovremeno držeći preljubnika odgovornim i izazivajući istinsko kajanje. U cijelom tom procesu ključno je čuvati vlastito dostojanstvo, kao i dostojanstvo partnera. Priznanje i oprost najčešći su načini rješavanja posljedica preljuba. Priznavanjem prijestupa, opraštanjem partneru i aktivnim radom na odnosu, pojedinci mogu ublažiti vlastitu krivnju i težiti poboljšanju.
Bez ovih koraka, očuvanje bračne zajednice i pravi oporavak postaju malo vjerojatni. U ovakvim situacijama ključno je i potražiti pomoć psihologa. Ove osobe podnose ogromnu patnju i potrebna im je podrška da prevladaju osjećaje krivnje i srama, koji često koče njihov napredak. Kroz odgovarajuću terapiju, preljub može imati čak i terapeutski učinak, motivirajući pojedince da se oslobode inercije. Može se usporediti s nužnim i transformativnim kirurškim zahvatom koji se izvodi u bolnici.
Ako je vitalnost braka prestala, preljub može poslužiti kao defibrilator, oživljavajući i revitalizirajući vezu, kako sugerira američki psihoterapeut dr. Kirshenbaum. Prema riječima cijenjene psihologinje dr. Ane Kandare-Šoljaga, nijedan brak nije izuzet od mogućnosti nevjere. U svojoj posljednjoj publikaciji, “Nevjera – vodič za suočavanje i prevenciju”, nudi dragocjene uvide u složenu temu preljuba. Dr. Kandare-Šoljaga daje smjernice za pojedince koji su bili iznevjereni, počevši od početnog šoka i silnog emocionalnog naprezanja, pa sve do prihvaćanja situacije i pronalaženja načina kako se s njom nositi.
Ona naglašava da su i vjernost i nevjera svjesni izbori, tvrdeći da je krivnja za nevjeru isključivo na nevjernom partneru, a ne na iznevjerenoj osobi. Dr. Kandare-Šoljaga savjetuje onima koji su zalutali da se čvrsto obvežu na vjernost, priznajući da, iako ne mogu kontrolirati tuđe postupke, imaju moć kontrolirati vlastite. U svom sveobuhvatnom ispitivanju nevjere, ona razmatra perspektive svih strana uključenih u “trokut” i bavi se njihovim izazovima.
Dr. Kandare-Šoljaga ističe važnost psihološke podrške svakom pojedincu unutar trokuta, prepoznajući da je stručna pomoć neophodna za sve tri uključene osobe. Glavne žrtve roditeljske nevjere nedvojbeno su djeca. Strah od rastanka roditelja teško opterećuje njihove mlade umove jer se boje mogućnosti da ih zauvijek izgube. Ovaj strah često prisiljava neke roditelje da ostanu u neodrživom braku, u pokušaju da zaštite svoju djecu od boli i nemira koji bi uslijedili.
Međutim, ovaj dobronamjerni čin u konačnici čini više štete nego koristi, jer su djeca svakodnevno izložena nesuglasicama i svađama između roditelja. Ključno je da roditelji pristupe razdvajanju s osjetljivošću i jasnoćom, uvjeravajući svoju djecu da su voljena i da će biti zbrinuta, naglašavajući da je razdvajanje jedino održivo rješenje. Iako se roditelji mogu rastati, važno je naglasiti da će uvijek ostati povezani sa svojom djecom.
Nadalje, imperativ je da se roditelji koji se razvode suzdrže od manipuliranja svojom djecom ili lošeg govorenja jedno o drugome. Roditelji kojima je brak i njihova djeca na prvom mjestu moraju nastojati stvoriti dom koji odiše mirom, ljubavlju, srećom i zadovoljstvom od samog početka njihove zajednice. Moraju prepoznati da njihova vlastita sreća leži u radosti koju donose svom supružniku.
Intimnost, strast, ljubav, uzajamno povjerenje, poštovanje, sklad i zajedništvo treba njegovati i njegovati jer su oni ključevi uspješnog, blaženog braka, uspješne obitelji i značajnih emocionalnih veza. Poticanjem ovih kvaliteta roditelji mogu učinkovito spriječiti da se negativne pojave, ljubomora i druga nepoželjna ponašanja ukorijene u njihovoj obiteljskoj dinamici.
