Cilj šale je izazvati smijeh kod pojedinca kojemu je upućena, što se postiže prikazom živahne i zanimljive priče. Unutar carstva bosanskog humora, jezik vrvi vicevima koji uključuju poznate ličnosti kao što su Mujo, Suljo, Fata, Huso i Haso. Veliki broj viceva se odnosi i na Crnogorce.
Ova osoba mu se obratila, rekavši: Iskreno govoreći, i sama nisam sigurna u to, pa se i izbjegavam upuštati u rasprave!
DODATNI TEKST
Afrička kulinarska tradicija je bogata i složena, oblikovana tijekom mnogih stoljeća različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimom. U središtu afričke prehrane nalazi se širok izbor hrane lokalnog porijekla, na što značajno utječu različite klime i običaji pojedinih regija. U zapadnoj Africi klima se kreće od tropske do sušne, s prevladavajućom prehranom koja uključuje žitarice poput kukuruza, prosa i sirka. Obično se ove žitarice koriste za izradu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
- Fufu, uobičajeno jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jamsa ili kasave, dok se banku, napravljen od kukuruza ili prosa, često predstavlja kao prilog. Ova dva jela prepuna su hranjivih tvari i nude esencijalnu energiju potrebnu za svakodnevne poslove. U zapadnoj Africi mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, zajedno sa žitaricama, igraju vitalnu ulogu u prehrani.
Njihov značajan sadržaj proteina i vlakana čini ih izvrsnim pojačanjem dnevnih obroka. Obično se mahunarke nalaze u juhama ili varivima i uključuju se u obroke poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočni dio Afrike, karakteriziran vlažnijom klimom pogodnom za uzgoj raznolikog voća i povrća, u svojoj kulinarskoj praksi prikazuje bogatu lepezu svježih namirnica. Na primjer, u Keniji se tradicionalno jelo “ugali” od kukuruza poslužuje uz razno povrće i meso.
Osim toga, prevladava svježe voće poput manga, ananasa i papaje, koje se često konzumira cijelo ili pretvoreno u sok. U Sjevernoj Africi uzgoj aromatičnog bilja i začina uspijeva zbog povoljne klime i uvjeta tla u regiji, što dovodi do prehrane koja je i raznolika i začinjena. Bit lokalne kuhinje utjelovljena je u jelima kao što su couscous, napravljen od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhano jelo koje se priprema u osebujnom loncu. Ključni sastojci poput janjetine i piletine obično su uključeni, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta ulijevaju bogate okuse u ova jela.
U središnjoj Africi bogatstvo tropskih šuma nudi niz izvora hrane koji se koriste u regionalnoj kuhinji. Ovaj asortiman uključuje korijenje poput kasave i slatki krompir, kao i lišće koje se stavlja u juhe i variva. Omiljeno jelo koje se naziva “gulaš” priprema se s mješavinom povrća i mesa, često nadopunjenim lokalnim biljem i začinima, što dovodi do snažnih okusa i značajnih nutritivnih prednosti. Uz ove različite regionalne karakteristike, naglasak na prehrani u Africi usredotočen je na očuvanje prirodnih resursa i korištenje lokalnih sastojaka.
Brojne zajednice diljem kontinenta sudjeluju u održivim praksama uzgoja i pripreme hrane koje minimaliziraju otpad dok povećavaju hranjivu vrijednost. Uobičajene metode za očuvanje hrane i produljenje njezinog roka trajanja uključuju tradicionalne tehnike poput fermentacije, sušenja i dimljenja. Prehrana tipična za Afriku ima značajne zdravstvene prednosti. Konzumiranje raznolikog niza cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima.
Ovaj pristup prehrani, usredotočen na prirodnu i neprerađenu hranu, može pomoći u prevenciji kroničnih bolesti poput dijabetesa i bolesti srca. Osim toga, afrička kuhinja potiče duboku vezu s kulturnim naslijeđem i tradicijom naroda ovog kontinenta. Svaki obrok pripovijeda priču o povijesti, vjerovanjima i zajedničkim vrijednostima, uspostavljajući vrijeme obroka kao bitan aspekt kulturnog identiteta i društvene interakcije.
Dok globalizacija unosi nove utjecaje na afričku prehranu, temeljne vrijednosti i tehnike pripreme hrane ostaju duboko ukorijenjene u prastaroj tradiciji koja se nasljeđuje generacijama. U biti, afrička prehrana znači više od puke prehrane; predstavlja bogato kulturno naslijeđe, ekološku ravnotežu i zdrave prehrambene prakse koje povećavaju dobrobit zajednice.
