Glumica Sloboda Mićalović je aktivna na društvenim mrežama i njeni pratioci su mogli da vide koliko je boli prerani gubitak dragog prijatelja i kolege Igora Bojovića.
Odlazak istaknutog umjetnika uvijek ostavlja dubok trag, a gubitak Igora Bojovića, glasovitog dramatičara i dugogodišnjeg ravnatelja Kazališta Boško Buha, posebno je odjeknuo domaćim i regionalnim kulturnim krajolikom. Njegova neočekivana smrt izazvala je val tuge među kolegama, publikom i svima koji su ga imali privilegiju poznavati. Među onima koji su najteže doživjeli njegovo odsustvo bila je glumica Sloboda Mićalović. Njezina srdačna poruka podijeljena na društvenim mrežama, prožeta zahvalnošću i čežnjom, snažno je odjeknula u javnosti i naglasila poštovanje koje Bojović uživa, ne samo kao umjetnica, već i kao pojedinca.
- Fotografija koju je podijelila poslužila je kao dirljiv podsjetnik na njihovu blisku suradnju i prijateljstvo, dodatno naglašavajući važnost ovog gubitka. Igor Bojović, rođen 1969. godine u Nikšiću, svojim izuzetnim talentom i doprinosom značajno je utjecao na kazališnu scenu. Njegovo stvaralaštvo prešlo je granice rodnog kraja i doprlo do publike diljem regije. Djela poput “Izvanjac”, “Happy End” i “Devil Gate Drive” besprijekorno su spojila humor s dubokom emocionalnom dubinom. Kroz direktne dijaloge Bojović je vješto izrazio zamršena ljudska osjećanja i društvene proturječnosti.
Njegov jedinstveni stil, karakteriziran majstorskom kombinacijom duhovitosti i melankolije, plijenio je i kritičare i gledatelje. Od 2016. do 2023. godine Bojović je bio upravnik Pozorišta “Boško Buha”. Njegov mandat obilježila je predanost hrabrosti, inovativnosti i stvaranju mogućnosti za umjetničko eksperimentiranje. Pomogao je mnogim glumcima i redateljima u usponu u otkrivanju njihovih jedinstvenih glasova i uspostavljanju svoje prisutnosti u industriji. Pod njegovim se vodstvom kazalište transformiralo u okupljalište različitih generacija, a dječje predstave koje je režirao ili adaptirao ostavile su značajan utjecaj i na najmlađe gledatelje.
Njegova predanost umjetnosti uzdigla je čak i najobičnije slučajeve u kazalištu, učinivši ih izvanrednima. Iznenada je otišao iz ovog života nakon dugotrajne i teške bolesti, a objava njegove smrti mnoge je šokirala. Sloboda Mićalović je dirljivo rječito izrazila da su svi iščekivali još jednu njegovu izjavu, još jedan stih; međutim, ono što je ostalo bila je tišina. Njezina je izjava nadilazila osobnu tugu – simbolizirala je osjećaje brojnih kolega i prijatelja koji su doživjeli slične osjećaje žalosti.
Ostavština Igora Bojovića opstaje unatoč njegovoj odsutnosti, jer njegove kreacije traju na pozornicama domaćih i inozemnih kazališta. Organiziraju se događaji u čast njegova opusa, pružajući priliku publici i kolegama da razmišljaju o njegovom izuzetnom talentu i značajnom doprinosu kulturnom krajoliku. Dramatičari i glumci u usponu koji su ga vidjeli kao mentora ističu važnost njegove podrške u njihovim karijerama. Njegov oštroumni duh i ljubazno raspoloženje učinili su ga omiljenom figurom u svim umjetničkim zajednicama. Bio je vizionar koji je svojim radom osvjetljavao značajna društvena pitanja dosljedno utjelovljujući toplinu i ljudskost.
Nakon objave njegove smrti, umjetnici su se spontano okupili kako bi recitirali njegove spise i prisjetili se zajedničkih iskustava. Usred tuge pojavila se duboka zahvalnost za privilegiju surađivati s njim i stjecati uvide iz njegove mudrosti. Kolege su svoje divljenje izrazili punim poštovanjem, ističući njegov smijeh, hrabrost i izvanrednu sposobnost inspiriranja, čak iu najizazovnijim vremenima. Bojović je nadišao ulogu pukog dramaturga; bio je pojedinac koji je svojim pripovijetkama nudio utjehu drugima.
Posjedovao je jedinstvenu sposobnost okupljanja ljudi i demonstriranja ujedinjujućeg i iscjeljujućeg potencijala umjetnosti. Snaga njegova duha i dubina njegovih ideja i dalje odzvanjaju u glavama svih onih koji su bili dovoljno sretni da su se s njim susreli. I u svojoj fizičkoj odsutnosti Igor Bojović opstaje kroz sjećanja onih koji su ga njegovali i utjecaj njegovih spisa. Njegova ostavština služi kao dokaz da pravi umjetnici nikada u potpunosti ne odlaze; ustraju u svakom pljesku, svakoj izgovorenoj riječi iu novim talentima koje su inspirirali.
