Od davnina postoji izreka koja kaže da je u zdravom tijelu zdrav duh. Međutim danas više važi obrnuta situacija jer veliki broj ljudi pati od psihičkih bolesti i poremećaja a prema mišljenju nekih sve kreće od našeg razmišljanja.
Glasoviti Vladeta Jerotić smatrao je da svi počeci nastaju u umu. Pretjerani stres primarni je čimbenik koji pridonosi bolesti, jer ne samo da umanjuje našu mentalnu otpornost, već može imati i štetne učinke na naše fizičko blagostanje. Učenjak, filozof i pisac često je artikulirao duboki odnos između tijela i uma, a njegove perspektive o psihosomatskim bolestima i dalje izazivaju interes u suvremenom diskursu.
- Bio je uvjeren da gotovo sve bolesti imaju psihosomatsku osnovu, naglašavajući važnost održavanja ravnoteže između duhovnog, mentalnog i tjelesnog blagostanja. “Svaka bolest, od gripe do raka, psihosomatska je”, istaknuo je Jerotić, istaknuvši da tijelo ne reagira samo na vanjske utjecaje nego i na unutarnje sukobe i emocije koje gajimo. Što su zapravo psihosomatske bolesti?
Prema Jerotićevim riječima, psihosomatske bolesti nastaju kada psihički stres, neizražene emocije ili unutarnji sukobi poremete ravnotežu organizma, što u konačnici rezultira fizičkim oboljenjima. Ove bolesti često proizlaze iz potiskivanja emocija poput straha, tuge ili ljutnje kojima se osoba nije svjesno pozabavila. Jerotić je tvrdio da postoji stalna interakcija između tijela i uma, tvrdeći da će se problemi unutar jedne domene neizbježno odraziti na drugu.
Istaknuo je važnost duhovne dimenzije u borbi protiv bolesti, ustvrdivši da se brojne tjelesne nevolje ne mogu u potpunosti izliječiti samo medicinskim zahvatima. Jerotić je istaknuo važnost obraćanja cjelini pojedinca – osim fizičkog tijela, uključujući i dušu i um – ustvrdivši da će bez ovog holističkog pristupa postizanje trajnog ozdravljenja biti izazovno. Stres i psihološki utjecaji Kako napominje Jerotić, stres je značajan čimbenik u razvoju psihosomatskih bolesti.
Tvrdi da je suvremeno društvo preplavljeno stresom koji se, ako ga se ne prepozna i ne rješava, nakuplja i služi kao katalizator za razne teške zdravstvene probleme. Jerotić je posebno istaknuo učinke kroničnog stresa, koji zbog ubrzanog tempa suvremenog života često ostaju neprerađeni. Taj akumulirani stres, pojašnjava, rezultira stanjima poput hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, pa čak i raka.
Naglasio je da emocije poput tjeskobe, osjećaja nemoći i trajnog nezadovoljstva mogu ugroziti imunološki sustav, čineći tijelo ranjivijim na niz infekcija, od najblažih, poput gripe, do težih bolesti. Imunološki sustav je globalno poznat pod pojmom psiho-neuro-endokrino-imunološki. Ova oznaka počinje s psihom, nakon čega slijedi živčani sustav koji obuhvaća središnju, perifernu i autonomnu komponentu. Osim toga, poznate endokrine žlijezde, poznate po svojoj složenosti i intrigama, uspostavljaju značajnu vezu s psihološkim procesima.
Uočeno je da je “bolest štitnjače gotovo uvijek psihološki utemeljena. Često je isticao važnost opraštanja, kako prema drugima tako i prema sebi, kao temeljnog pristupa postizanju unutarnjeg mira i blagostanja. Uloga vjere i duhovnosti u procesu liječenja. Prema Jerotiću, temeljni instrumenti samoizlječenja bili su vjera i duhovnost. Često je naglašavao značaj duhovnih praksi, uključujući molitvu i meditaciju, u obnovi i uma i tijela.
Jerotić napominje da se znatan broj pojedinaca koncentrira isključivo na tjelesno liječenje, često zanemarujući dušu i um, što je zanemarivanje koje može imati štetne posljedice na dugoročno zdravlje. Izjavio je: “Tijelo ne može postići iscjeljenje bez vjere, nade i ljubavi.
