Većina ljudi svoj dan započinje nekim napitkom a u većini slučajeva su to kafa ili čaj. Međutim postoji puno bolja opcija koja našem organizmu daje snagu nakon buđenja a o tome je govorio doktor Perišić.
Konzumacija tekućine služi za povećanje volumena cirkulacije i promicanje poboljšane cirkulacije unutar srca i mozga, čime se olakšava učinkovitiji protok kisika i glukoze. Ustajanje iz sna, posebno u ranim jutarnjim satima, izazov je za mnoge pojedince. Tijelo trpi određenu vrstu šoka dok prelazi iz sna na početak novog dana. Koje mjere možemo poduzeti da se učinkovito pripremimo za ovo buđenje? Dr Vojislav Perišić za RTS objašnjava je li dovoljna samo kava ili su potrebne dodatne metode.
- Profesor Perišić ističe kako je prvi korak nakon buđenja pojačati cirkulaciju, posebice mikrocirkulaciju u srcu i mozgu. “Prva radnja nakon buđenja trebala bi biti konzumacija 200 mililitara soka ili vode. Unos tekućine služi za povećanje volumena cirkulacije te poboljšava cirkulaciju unutar srca i mozga, što pak omogućuje bolji protok kisika i glukoze”, kaže gastroenterologinja. Prema riječima dr. Perišić, dan je poželjno započeti niskomineralnom vodom bogatom magnezijem jer magnezij poboljšava mikrocirkulaciju i ublažava grčeve krvnih žila.
Kod konzumiranja soka od naranče poželjno je odabrati sok koji sadrži pulpu; međutim, pojesti cijelu naranču bolja je opcija od cijeđenja soka, prvenstveno zbog prisutnosti celuloze koja pomaže u sprječavanju zatvora. Što se tiče kave, dr. Perišić ističe da je kofein primarni antioksidans. Tijelo je izloženo brojnim kemikalijama poznatim kao ksenobiotici, koji se moraju metabolizirati u jetri da bi se eliminirali. Antioksidansi igraju ključnu ulogu u ovom procesu. Trenutne smjernice predlažu maksimalni unos tri šalice kave dnevno.
Bonus tekst:
Kulinarske tradicije Afrike su zamršene i raznolike, oblikovane tijekom bezbrojnih stoljeća različitim kulturama, geografskim obilježjima i klimama. Središnji dio afričke prehrane je širok izbor hrane lokalnog porijekla, koja je duboko oblikovana različitom klimom i običajima pojedinih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što rezultira dominantnim oslanjanjem na žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Ove se žitarice obično koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se kuhanjem i pireom od korjenastog povrća, uključujući slatki krumpir ili kasavu. Nasuprot tome, banku, koji se radi od kukuruza ili prosa, često se služi kao dodatni prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U zapadnoafričkoj prehrani, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, zajedno s raznim žitaricama, bitne su komponente. Značajne razine proteina i vlakana koje nalazimo u mahunarkama čine ih vrijednom komponentom dnevnih obroka.
Mahunarke se obično dodaju u juhe ili variva, uključujući jela kao što je juha “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često sadrži meso ili ribu. Istočna regija Afrike, koja se ističe vlažnom klimom pogodnom za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, u svojoj kulinarskoj tradiciji nudi obilje svježih namirnica. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, prati izbor povrća i mesa. Štoviše, prevladava svježe voće, uključujući mango, ananas i papaju, koji se često konzumiraju cijeli ili kao sok.
Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti sjeverne Afrike potiču procvat uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira raznolikom i začinjenom prehranom. Lokalnu kuhinju oličavaju jela kao što su couscous, koji se sastoji od malih zrna kuhanih na pari, i tagine, jelo koje se polako kuha u jedinstvenom loncu. Ključni sastojci poput janjetine i piletine obično su uključeni, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta dodaju bogate okuse ovim kulinarskim kreacijama.
