Ponekad djeca otvoreno izražavaju svoje potrebe roditeljima, dok u drugim situacijama može biti potrebno nešto truda kako biste razumjeli poruke koje pokušavaju prenijeti. Iako mala djeca možda ne posjeduju dovoljno riječi da izraze svoje želje, tinejdžeri, s druge strane, mogu doživjeti anksioznost kada se suoče s potrebom dijeljenja ličnih i intimnih informacija sa svojim roditeljima. Nije uvijek moguće imati pripremljen odgovor ili savršenu reakciju za svaku situaciju, ali je korisno upoznati se sa smjernicama stručnjaka za mentalno zdravlje o izjavama djece koje nikada ne treba ignorirati. Samoponižavanje nije rijetkost, poput izraza nezadovoljstva vlastitim tijelom, niskog samopouzdanja, ili nedostatka želje za školovanjem. U slučaju da dijete doživljava anksioznost ili osjeća stres, može izraziti svoje emocije na nejasan način, što roditelji trebaju pažljivo promatrati. Razlikovanje tipičnih tinejdžerskih faza od ozbiljnijih problema može biti izazovno, ali je ključno pažljivo promatranje djeteta i prikupljanje dodatnih informacija kako bi se napravila precizna procjena. Terapeutkinja Chinway Williams naglašava važnost istraživanja korijenskih uzroka stresa kod djece, ističući da roditelji često krivo interpretiraju izraze usamljenosti djece, ne prepoznajući različite implikacije svakog osjećaja. Kako bi bolje razumjeli je li dijete općenito usamljeno ili ima specifičan problem s prijateljima, preporučuje se roditeljima dodatno istraživanje kada njihovo dijete iznese takve izjave.
Dodatno, roditelji mogu dijeliti svoje osobno iskustvo osjećaja usamljenosti ili suosjećanja s emocijama svog djeteta, potičući ih da izraze vlastita osjećanja pitanjem: “Osjećate li se slično? Možete li mi pružiti bolji uvid?” Prema psihologinji Elizabeth Kane, ključno je prepoznati da ono što odraslima može izgledati trivijalno može imati velik značaj za djecu. Ona naglašava važnost aktivnog slušanja kako bi se prenijela poruka da se uvijek mogu osloniti na vas, bez obzira na okolnosti. Ako dijete iznese neuobičajenu ili samokritičnu primjedbu, a niste sigurni u njen značaj, pristup traženja pojašnjenja može biti koristan, možda postavljanjem konkretnih pitanja kako bi dijete dalo detaljne informacije. Kada djeca iznose izjave o samoozljeđivanju, roditelji često nisu sigurni kako reagirati, ali je ključno ne ignorirati takve izjave koje se tiču njihove dobrobiti. Izjave poput “Želim kraj svog postojanja” ili “Nema svrhe mog postojanja” zahtijevaju posebnu pažnju i potiču roditelje da traže daljnje razumijevanje dubine situacije. Terapeut Williams ističe da roditelji mogu biti zbunjeni kada tinejdžeri izraze takve misli uz osmijeh na licu.
Adolescenti ponekad mogu izraziti nezadovoljstvo izjavom da “mrze svoj život” zbog postojećih problema ili stresnih situacija, pa je za roditelje ključno dodatno istražiti i razumjeti ozbiljnost situacije. Kane napominje da dijete možda ne izražava izričitu želju za samoozljeđivanjem, već koristi izjave poput “Voleo bih da ne moram nositi se s ovim” ili “Mojim prijateljima bi bilo bolje da nisam tu”. U tim slučajevima, važno je poticati dodatna objašnjenja postavljanjem pitanja poput “Kako to misliš?” “Zašto se tako osjećaš?” ili “Možeš li nam dati više detalja?” Osim verbalnih znakova, postoje različiti pokazatelji koji ukazuju na to da dijete ima neke teškoće. Bitno je napomenuti da neće svaki slučaj izazvati verbalne signale, osobito kod mlađe djece koja mogu manifestirati fizičke znakove anksioznosti ili stresa, poput bolova u stomaku. Nadalje, mlađe dijete može pokazivati pojačanu potrebu za prisutnošću roditelja te se može vratiti na prethodna ponašanja, kao što su noćno mokrenje ili sisanje palca. Prema Kaneu, starija djeca mogu doživjeti značajne promjene u raspoloženju, smanjenu energiju, povlačenje, promjene u spavanju ili prehrambenim obrascima, pružanje neuvjerljivih izgovora, izbjegavanje uobičajenih aktivnosti i iznenadnu nevoljkost prema stvarima koje su im inače bile drage. Ona naglašava da su vaši instinkti najpouzdaniji kada je u pitanju razumijevanje vašeg djeteta, tvrdeći da ih nitko ne poznaje bolje od vas. Kada dijete izrazi nešto što izaziva zabrinutost, ključno je ostati smiren, iako to može biti izazov. Bitno je prenijeti razumijevanje i poštovanje prema njihovim emocijama. Postavljanje otvorenih pitanja pomoći će razumijevanju izvora njihovih problema. Također, izražavanje zahvalnosti za njihovu spremnost da vam se povjere potaknut će osjećaj povjerenja, potičući ih da traže vašu podršku i ubuduće. Uzmite trenutak da razmislite o planu djelovanja za budućnost. Ovisno o situaciji, može biti korisno ponovno razmotriti stvari nakon nekoliko dana ili poduzeti hitne mjere. U ozbiljnijim situacijama ili kad niste sigurni u pravilnu reakciju, uvijek je preporučljivo potražiti savjet od stručnjaka.
