Kumstvo je za mnge svetinja i kumovi su povezani poput najbližeg roda. Ipak postoje neka pravila pravoslavne crkve koje je potrebno ispoštovati i u ovom slučaju a u nastavku pročitajte više.
Mnogi pojedinci smatraju da je odabir kuma jedna od najtežih odluka koje mogu donijeti u životu, jer ga doživljavaju kao nekoga tko je povezan s njima i na koga se u svakom trenutku može osloniti. U sljedećim odjeljcima raspravljat ćemo o nekim razlozima zašto se ne preporučuje odabrati najboljeg prijatelja za kuma. U pravoslavnoj vjeri uloga kuma pri krštenju je značajna i štovana. On je prepoznat i kao dio zajednice i kao duhovni roditelj krštenog djeteta, on preuzima ulogu vodstva i podrške za dijete tijekom aktivnosti utemeljenih na vjeri i tijekom života.
- Položaj kuma ne smatra se formalnim uvjetom; umjesto toga, ono stvara dugotrajnu povezanost između kuma, božanstva i njihovih obitelji. Ta veza je toliko jaka da se često izražava u izjavi: “Bog na nebu, kum na zemlji.” U Srbiji se funkcija kuma kroz vrijeme prenosila s koljena na koljeno, smatrajući ga časnom i svetom obavezom. Međutim, ta se tradicija sada smanjuje u mnogim područjima. Odrasle osobe koje žele biti krštene sve češće biraju kumove iz svog društvenog kruga, a roditelji nerijetko za kumove na obredima krštenja svoje djece biraju svoje najbliže prijatelje.
Svećenstvo je upozoravalo da je ovakav način izbora kumstva problematičan i predstavlja razne izazove jer se pojmovi kumstva i prijateljstva razlikuju. U ceremonijalnom ritualu krštenja, kum preuzima značajnu ulogu u duhovnoj sferi, oni formuliraju izjavu vjere i niječu đavla u ime djeteta, ovom potonjem nedostaje zrelosti da sami izraze ta uvjerenja. Osim toga, kum djeluje kao duhovni vodič djetetu, stvarajući vezu koja je nepropusna za dvije uključene obitelji. Tradicionalno, najslavnija osoba u selu bila je određena kao kum, ta osoba je odabrana kao primjer uspješnog kršćanskog života, kao rezultat toga, služila bi kao dobar uzor djetetu.
Otac Dušan Kolundžić za života je često govorio o značaju kumstva, ustvrdio je da formalno krštenje i nominalno ispovijedanje pravoslavne vjere nisu dovoljni. Kum mora pokazati vjeru, voditi zakonit život i kritički razmišljati, jer uloga kuma uključuje značajnu predanost. Obeshrabrio je štetne običaje prošlosti, spomenute u popularnoj pjesmi, u kojima su roditelji često gubili djecu, napuštali svoju novorođenčad na raskrižju i nadali se da će prvi prolaznik preuzeti ulogu oca. Crkva se dosljedno protivila ovakvim vjerovanjima, naglašavajući da kumstvo treba biti naučena obveza, a ne stvar slučaja.
Sveti Šimun Solunski naglašavao je nužnost odabira kumova koji su posvećeni pojedinci, slični vjerskim učiteljima. Patrijarh Pavle je u nastavku naglasio da kum ne smije biti netko tko nije kršten, jer se postavlja pitanje kako netko tko je ravnodušan prema vjerskom razvoju svoje djece može istinski brinuti o duhovnom razvoju svog kumčeta. U našoj kulturi uloga kuma obično je visoko cijenjena, stoga je odabir bliskog rođaka za tu ulogu rijedak; time se sprječava križanje duhovne i obiteljske domene. Zapravo, kumstvo usađuje duhovnu vezu koja se prenosi kroz generacije, ta veza je slična krvnom srodstvu koje se proteže do 7. koljena.
Današnji brzi tempo života is njime povezana migracija u gradove i zemlje izvan SAD-a često rezultira gubitkom pravog značaja kumstva. Mnogi će roditelji svoju djecu krstiti u dalekim mjestima, često birajući bliske prijatelje za kumove. Međutim, ključno je razlikovati razliku između uloge kuma i uloge prijatelja. Iako prijateljstvo karakterizira intiman odnos, ono također nosi potencijal sukoba, pa čak i pada. S druge strane, veza s kumom trebala bi biti čvršća, naprednija i bez sitnih nesuglasica koje se javljaju u prijateljskim vezama. Kum nije samo pojedinac koji povremeno intervenira u život djeteta; radije, on je duhovni skrbnik koji pomaže roditeljima u odgoju djeteta i održavanju moralnog i duhovnog razvoja djeteta.
Interakcije koje božanski roditelj ima s obitelji kojoj služi ne treba se smatrati tipičnim. Svaki dolazak kuma treba smatrati važnim događajem, što znači da je kućanstvo sada postalo prebivalište značajne osobe, duhovnog roditelja djeteta. Otac Dušan je naglasio da kum treba biti dovoljno blizu da ga čuva život boga djeteta, ali ne toliko blizak da ga obitelj smatra tek običnim poznanikom ili prijateljem. Položaj kuma je neobičan i zahtijeva pažljiv i pažljiv proces odabira. U pravoslavlju se funkcija kuma smatra svetom obvezom koja nadilazi svaki drugi odnos ili obvezu. Osoba koja će služiti kao kum preuzima odgovornost za djetetov duhovni razvoj i vodstvo koje dobiva od Boga. Ovo nije slučajna nagrada, već doživotna obveza.
