Veliki broj pojedinaca u cijelom svijetu se sreće sa problemom suvišnih kilogarma koje pokušavaju da skinu na razne načine i isprobavaju razne metode i dijete ali im to ne polazi za rukom.
Koji čimbenici doprinose poteškoćama s mršavljenjem? Pojašnjava prof. dr.sc. Branimir Nestorović. “Brojni su načini na koje naše tijelo skladišti masnoću, ali nedostaje učinkovito sredstvo za njezino brzo uklanjanje. Ta neučinkovitost pridonosi poteškoćama u provođenju dijete jer se kod pojedinaca često javlja glad, nezadovoljstvo, a nerijetko i osjećaj depresije. Na neki način priroda je sklona određenom stupnju pretilosti”, kaže prof.dr.sc. Branimir Nestorović.
- Ističe da znanstvena istraživanja pokazuju da ljudi s umjerenom pretilošću pokazuju nižu stopu smrtnosti nakon velikih kardiokirurških zahvata u usporedbi s onima vitke građe, jer blaga pretilost pomaže u termoregulaciji i očuvanju energije. Preporučuje se davanje prioriteta hranjivim kalorijama, uključujući doručak bogat proteinima s puno voća i povrća, budući da se restriktivne dijete često pokažu kontraproduktivnima jer izazivaju osjećaj gladi i pridonose osjećaju depresije. dr. Nestorović ističe da je učinkovit pristup kronoprehrana, koja podrazumijeva održavanje pravilne prehrane tijekom cijelog dana uz uključivanje 18-satnog posta (dopušteno je piti samo vodu ili nezaslađeni čaj nakon 18 sati).
Osim toga, dvodnevni post s kalorijskim unosom od približno 500 kalorija u dva navrata svaki tjedan može pomoći u upravljanju težinom bez izazivanja napadaja gladi. Osobe s pretilošću imaju smanjeno lučenje dopamina, često nazivanog hormonom zadovoljstva, što ih navodi da konzumiraju sve veće količine hrane u pokušaju da to postignu. Nadalje, dolazi do smanjenja razine leptina, hormona zaduženog za signalizaciju osjećaja sitosti, što rezultira stalnim stanjem gladi. Iz tog razloga je korisna konzumacija cjelovitih žitarica na kraju obroka jer potiču proizvodnju hormona irisina koji igra ulogu u regulaciji inzulina – jednog od čimbenika koji pridonose gladi. Uz to, uparivanje obroka s čašom crnog vina može dodatno pomoći u ovom procesu.
Bonus tekst:
U suvremenom društvu čokolada je postala neizostavan element svakodnevnog života i svrstava se među najpopularnije slastice na svijetu. Međutim, njegov put do ovog statusa nije bio nimalo ugodan. Povijest čokolade seže tisućama godina unatrag do jezgre drevnih srednjoameričkih civilizacija, gdje je imala ulogu bitno drugačiju od one koju prepoznajemo danas. Prvi pojedinci koji su koristili kakao na značajan način bili su Maje, a potom i Asteci, koji su kakao pretvorili u piće poznato kao “xocolatl”. Ovo piće, karakterizirano gorkim okusom i pjenastom teksturom, bilo je mješavina bez šećera pomiješana s vodom, začinima i ljutim papričicama.
Daleko od toga da je to bilo samo divno uživanje, bilo je to raskošno iskustvo unutar čaše. Vjerovalo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i božanska svojstva. Naime, vladari poput Moctezuma svakodnevno su ga konzumirali uvjereni da im pomaže u održavanju snage i fokusa. Kakao je imao značaj izvan svog okusa. Funkcionirao je kao oblik valute, a povijesni izvještaji pokazuju da se deset zrna kakaovca moglo kupiti za pile, dok je za komad tkanine visoke kvalitete bilo potrebno stotinu. U ovoj kulturi kakao je predstavljao više od same hrane; utjelovljivao je vrijednost, ponos i duhovni simbol.
Nakon dolaska španjolskih konkvistadora u Novi svijet tijekom 16. stoljeća, oni nisu zaobišli ovo neobično piće. Hernán Cortés i njegovi drugovi prepoznali su njegovu važnost i odlučili je predstaviti europskom sudu. Unatoč tome, izvorni gorak okus bio je neukusan Španjolcima. Kao odgovor, modificirali su piće uklanjanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo glatkijim i ugodnijim pićem koje je brzo steklo naklonost među aristokracijom. Oko 1500. godine Europa se prvi put susrela s čokoladom koja se konzumirala isključivo u tekućem obliku. Ova poslastica služila je kao simbol bogatstva i dugo je bila dostupna samo najbogatijim pojedincima.
Međutim, dolazak industrijske revolucije donio je značajne promjene u tom pogledu. 19. stoljeće označilo je početak transformativnog razdoblja za čokoladu. Švicarska se pojavila kao lider u poboljšanju proizvodnih metoda. Godine 1828. došlo je do pomaka u procesu ekstrakcije kakaovca, što je omogućilo masovnu proizvodnju. Značajna prekretnica postignuta je 1875. godine kada je Daniel Peter, u partnerstvu s Henryjem Nestléom, razvio prvu mliječnu čokoladu koja je sadržavala mlijeko u prahu.
Ovaj revolucionarni izum nepovratno je promijenio teksturu, okus i oblik čokolade, premještajući je iz napitka u čvrsti slatkiš. Tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, istaknuti proizvođači kao što su Cadbury, Hershey i Mars napravili su revoluciju u čokoladi, uzdižući je u globalni fenomen. Zahvaljujući njihovom trudu, ova nekad ekskluzivna poslastica, u kojoj je prvenstveno uživala elita, postala je dostupna širokim masama u mnoštvu varijanti, uključujući pločice, praline, kreme i pića.
