Ljudi koji žive u gradovima i imaju stan u zgradi ili neboderu sbvakodnevno koriste lift i sigurno su primjetili da svaki od njih ima ogledalo. Međutim malo ko se zapitao koja je njegova svrha.
U Beogradu se prosječna starost dizala približava 50 godina, iako je njihov maksimalni radni vijek ograničen na 25 godina. Kako navode iz gradskog stambenog poduzeća, stanovnicima se pruža mogućnost ugradnje novih dizala putem plana odgode plaćanja. Bez obzira na to, i dalje postoji korist od obnove postojećih dizala koja su trenutno u funkciji. Petar Stefanović, bivši stručnjak za sustave dizala, predlaže da bi sigurnost trebala biti ispred vizualne privlačnosti.
Preporuča pojedincima da utvrde je li dizalo stvarno stiglo na određeni kat prije nego što se počnu diviti njegovim zrcalnim završecima. Prema zapažanjima majstora Stefanovića, utvrđeno je da su vrata na petom spratu bila otvorena, dok je lift na devetom spratu bio u kvaru. Otkriveno je da su vrata namjerno ostala odškrinuta, što je dovelo do odluke da se na vrata postavi ogledalo, omogućujući pojedincima da gledaju svoje odraze umjesto praznog prostora iza sebe.
Fenomen poznat kao liftofobija, ili strah od dizala, može proizaći iz raznih čimbenika koji doprinose. Neki pojedinci mogu izraziti zabrinutost u vezi s mogućnošću da ih udare vrata, dok drugi mogu gajiti strah da će ostati zarobljeni ili doživjeti kvar na dizalu. Ove bojazni nisu sasvim bez osnove, jer je prosječna starost dizala u Beogradu 43 godine, dok je njihov predviđeni radni vijek, prema utvrđenim protokolima i smjernicama, tek 25 godina. Javno stambeno poduzeće nadzire održavanje oko 6300 dizala, a slučajevi kvarova se često prijavljuju.
Igor Ćurčić, predstavnik “Gradskog semnoba”, ističe da njihov sustav održavanja obuhvaća dizala stara pet do šest desetljeća, a neka su i iz Drugog svjetskog rata. Jasno je da je održavanje ovih dizala prepuno kvarova. Kako ova dizala stare, vjerojatnost kvarova će rasti. Ipak, važno je naglasiti da dizalo još nije doživjelo kvar. Stručnjaci tvrde da je pojam neispravnog dizala pogrešan. Projektirano s nizom sigurnosnih značajki, dizalo je posebno dizajnirano za sprječavanje bilo kakvih kvarova.
- Najvažniju sigurnosnu značajku čine kabeli, čija se količina kreće od četiri do osam ovisno o dimenzijama dizala. Osim toga, dizalo uključuje sustav koji zaustavlja rad u slučaju kvara kabela. Master je javnosti zajamčio da ovaj način prijevoza ne predstavlja nikakav rizik. Brojni se pojedinci prisjećaju prijašnjeg lifta na starom Glavnom kolodvoru kojemu su sa zebnjom prilazili u želji za sigurnim iskustvom. Iako suvremena dizala zadovoljavaju stroge sigurnosne standarde, način na koji korisnici komuniciraju s njima može značajno utjecati na njihovu ukupnu sigurnost.
Stefanović pojašnjava da tramvajem upravlja jedan vozač, a kontrolu naknadno preuzima osoba koja ulazi u vozilo. Putnici, izvan sebe od tjeskobe, lupaju po vratima, moleći vozača da započne njihovo putovanje. Po polasku tramvaja koriste noge da otvore vrata. Troškovi nabave novih dizala obično se kreću između 18.000 i 25.000 eura. Unatoč tome što je “Gradsko sjemenište” godišnje predstavilo više prijedloga za popravke dizala popraćenih planovima plaćanja, i dalje nedostaje značajan interes.
Svega deset stambenih zajednica prihvatilo je ove prijedloge. Toplo se preporučuje da se dizalima ne upravlja ručno, čak ni u hitnim situacijama kada se pojedinci mogu naći zarobljeni. Preporučeni postupak je locirati i pritisnuti tipku za hitne slučajeve, koja će odmah pozvati pomoć.
