U Jugoslaviji smo imali jaku rok muzičku scenu i postoja je veliki broj bendova sastavljenih od vrsnih muzičara čiji se hitovi i danas slučžšaju. Mi se prisjećamo klavijaturiste Laze Ristovskog koji je jedno vrijeem bio i član Bijelog dugmeta.
Mnoštvo renomiranih glazbenika značajno je utjecalo na popkulturni krajolik Balkana i bivše Jugoslavije. Danas otkrivamo priču o legendarnom umjetniku koji je bio dio jednog od najslavnijih bendova u bivšoj Jugoslaviji. Laza Ristovski, istaknuti glazbenik podrijetlom iz Jugoslavije i Srbije, stekao je priznanje za svoje vještine i kao skladatelj i kao klavijaturist. Proslavio se kao član kultnih bendova Smak i Bijelo dugme, gdje je svojim iznimnim klavijaturističkim izvedbama uvelike oplemenio zvuk ovih grupa.
- Osim suradnje s brojnim bendovima, Laza Ristovski započeo je solo karijeru koju karakterizira produkcija instrumentalne glazbe i filmskih skladbi. Njegov utjecaj na rock glazbenu scenu bivše Jugoslavije je i dubok i trajan. Stručnjaci tvrde da je njegov glazbeni put bio unaprijed određen, a on posjeduje opsežnu listu cijenjenih umjetnika s kojima je išao na turneje. Unatoč svojim izvanrednim postignućima, dosljedno je štitio nevinost svog unutarnjeg djeteta. U konačnici, čak i kada se suočio sa značajnim zdravstvenim izazovima koji su ga učinili prikovanim za invalidska kolica, zadržao je radosno držanje tijekom cijelog života, što mu je u konačnici poslužilo kao najmoćniji lijek u njegovim najtežim trenucima.
Prošlo je sedamnaest godina od njegova izlaska s ovoga svijeta; međutim, njegova trajna ostavština nastavlja napredovati, obilježena njegovim zaraznim osmijehom, odlučnim duhom i, posebice, pjesmama i tekstovima kojima je “vladao”. Laza Ristovski, cijenjeni glazbenik, ostat će u kolektivnom sjećanju sve dok publika bude opčinjena filmovima “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv”, kao i pjesmama “Zaboravljeni” i “Pljuni i pjevaj moja Jugoslavijo. Laza Ristovski prvenstveno je poznat po svom značajnom doprinosu bendovima “Smak” i “Bijelo Dugme”, dvije konkurentske grupe u kojima je imao ključnu ulogu.
Rođen je u Novom Pazaru od oca Đorđa, vojnog oficira, i Radmile, profesorice ruskog jezika. S dvije godine obitelj mu se zbog očeve vojne dužnosti preselila u Kraljevo. Tijekom ranih godina u Kraljevu počeo je razvijati osjećaj identiteta s gradom. S pet godina krenuo je na svoje glazbeno putovanje, uvjerivši roditelje da uz dosta truda kupe harmoniku. Prve glazbene poduke držao mu je renomirani profesor u Kraljevcu, mjestu posvećenom isključivo klasičnoj glazbi.
- Nakon trogodišnjeg školovanja prelazi u novoosnovanu glazbenu školu. Vješto je manevrirao kroz stroge propise, budući da je redatelj imao jaku averziju prema rock and rollu. U dobi od 13 godina pobjegao je sa značajnog glazbenog koncerta zbog silne buke i nakon toga postao član inauguracijske grupe. Po završetku sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za 540.000 dinara, uobičajenu cijenu tog perioda. Glazbeni ansambl je svirao na plesnim događanjima u Kraljevu, ali nije imao službeno ime, što je dovelo do naziva Bezimeni.
Nakon završene osnovne škole upisuje gimnaziju u Kraljevu uz paralelno pohađanje Glazbene škole “Stanković” u Beogradu. Gimnazija mu nije donijela radost, što je dovelo do neuspjeha u prvom razredu; nakon toga se upisuje u ekonomsku školu. Uz to, s uspjehom je završio dvije godine srednje glazbene ustanove. Prelazak sa “Smaka” na “Bijeli Dugmet” dogodio se paralelno s rođenjem moje kćeri. S prvom suprugom Vesnom Panić, majstoricom kipara, 11. veljače 1977. godine dobio je kćer Sandu. Sanda, slikarica i modna dizajnerica koja je završila studij, ušla je upravo na dan svog prvog koncerta s Bijelim dugmetom.
Za to vrijeme ušao je u brak sa svojom prvom ženom. Dugo je boravio u Beogradu zajedno sa Slavicom, ženom iz Makedonije, do 2006. Iste godine ponovno je oživio njegov odnos s prvom ženom, veza koja je trajala sve do njegove smrti. Postoji priča o mom rođenju i očevom prelasku iz “Smaka” u “Bijelo dugme”. U to je vrijeme moja majka bila u osmom mjesecu trudnoće. Mom ocu se ukazala šansa da se pridruži “Bijelom Dugmetu”, prilika koja bi se mogla usporediti s transferom između rivalskih frakcija Partizana i Crvene zvezde, s obzirom na intenzivnu konkurenciju koja postoji između ove dvije grupe.
Lazina kći je naknadno razmišljala o okolnostima i primijetila: Zbog svoje duboke veze sa svojim suradnicima iz “Smaka”, moj otac se raspitivao kod moje majke što bi trebalo imati veći značaj, bogatstvo ili muškost. Moja majka, poznata po svom pragmatičnom pristupu i visokim standardima, odgovorila je potvrdno, izjavivši: “Nedvojbeno ćemo posjedovati odgovarajuće resurse; on mora ustrajati.” Djed je inicirao putovanje; međutim, nakon sat vremena moj se otac vratio, ne mogavši izdržati situaciju.
Moja majka ga je nagovarala da se vrati. Ta večer bila je zapažena po njegovom inauguracijskom koncertu sa “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. Istodobno, moja majka se u Smakovcima susrela s izvanrednom situacijom, te je zbog pojačanog uzbuđenja rodila prije nego što se očekivalo. Kako je Sanda ispričala za Telegraf, moj datum rođenja poklapa se sa datumom inauguralnog koncerta mog oca sa “Bijelim dugmetom”, koji je bio 11. februara. Nekoliko mjeseci nakon toga, dok je bio na turneji koja ga je vodila u Beograd, ponovo ju je sreo prije planiranog odlaska u Kragujevac u posjetu svojoj jedinici.
Potaknut dubokom strašću prema glazbi, želio je da Sanda krene sličnim putem. Iako je završio glazbenu školu i svirao klavir, prsti koji su nekoć vješto plesali po tipkama na kraju su se odlučili baviti slikanjem. Zbog moje ljubavi prema njemu postalo je jasno da je moj put u glazbu neizbježan. Završio sam studij klavira; međutim, moj pravi entuzijazam ležao je u crtanju, unatoč njegovoj dugogodišnjoj ljubavi prema glazbi od malih nogu.
Do drugog razreda srednje škole odlučio sam da će slikanje biti moj pravi poziv; usprkos tome, glazba je uvijek zauzimala važnu ulogu u mom životu. On je zamislio moju budućnost. Neposredno prije njegove smrti u kolovozu, učvrstio sam svoj umjetnički identitet uspješno prodavši sve svoje radove na izložbi održanoj u Bolu na Braču.
