U malom selu Mokra Gora već decenijama živi žena koju mnogi nazivaju čudotvorkom, iako ona sama za sebe kaže da je samo učenica svoje bake.U nastavku više…
Milica Jovičić, poznata travarka, kroz godine je pomogla brojnim ljudima da pronađu olakšanje za svoje želudačne i probavne tegobe.
Njen način rada i znanje koje nesebično dijeli postali su simbol vjere u prirodnu medicinu i povezanost čovjeka s biljkama koje rastu oko njega.
Ljudi dolaze iz svih krajeva zemlje kako bi dobili savjet ili čaj, a ono što je posebno jeste da Milica svakog čovjeka pažljivo sluša i posmatra, jer vjeruje da svaki organizam šalje jasne signale kada pati.
- Svoje umijeće naslijedila je od bake s majčine strane. Prisjeća se kako je kao djevojčica posmatrala stare ruke koje su s nevjerovatnom sigurnošću birale biljke po livadama. Sestra bliznakinja pokušala je istim putem, ali nije osjećala povezanost s biljkama. Milica je, nakon godina pomaganja, dobila bakin blagoslov da samostalno nastavi posao. Tek kasnije, kada je zakoračila u tridesete, shvatila je da je to njeno životno opredjeljenje. Danas, desetljećima kasnije, postala je sinonim za prirodnu pomoć u liječenju želuca i crijeva.
Posebno je poznata po svojoj jedinstvenoj metodi pregleda. Na tijelu postoje tri tačke koje ona pronalazi – na ruci, stopalu i ispod plećke. Kada ih blago pritisne ili izmasira, pacijenti osjećaju kako im se stomak opušta, a probava pokreće. Ako ne osjeti reakciju, zna da problem nije samo u želucu već da treba prekontrolisati žuč ili bubrege. Ovaj pristup je neobičan, ali u njemu mnogi nalaze odgovor tamo gdje klasična medicina ponekad zakaže. Zbog toga je stekla ogromno povjerenje običnih ljudi, ali i poštovanje ljekara koji su svjedočili njenim rezultatima.
Njeni čajevi pravljeni su od biljaka koje svi poznajemo, ali ih rijetko koristimo u punoj snazi. Hajdučka trava, šipurak, kantarion, majčina dušica, nana i kamilica čine osnovu njenih mješavina. Hajdučka trava, kaže Milica, posebno je važna jer vraća ravnotežu između kiseline i žuči. Mnogi ljudi koji pate od nadutosti ili bolova u stomaku osjete olakšanje već nakon nekoliko dana korištenja. Šipurak, osim što jača imunitet, umiruje i probavu, dok kantarion i majčina dušica djeluju protiv upala i smiruju napete nerve. Njenim pacijentima čajevi nisu samo lijek, već i svakodnevni ritual koji vraća vjeru u vlastito tijelo.
- Osim čajeva, Milica preporučuje laneno sjeme i gavez. Laneno sjeme ima moć da obloži sluzokožu želuca, poput zaštitnog sloja, i time ublaži simptome gastritisa i žgaravice. Može se žvakati, ali mnogi ga potapaju u vodi preko noći i piju sljedećeg dana. Gavez, poznat i kao biljka iscjelitelj, po njenim riječima pomaže probavi i regeneraciji tkiva. U isto vrijeme, podubica i čuvarkuća zauzimaju posebno mjesto u njenom znanju. Podubica pomaže kod čireva, jača jetru i otklanja bolove u želucu, dok čuvarkuća, u kombinaciji s čajem od podubice, djeluje snažno protiv upala.
Zanimljivo je da ovakvi pristupi nisu strani ni nauci. Prema Institutu za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, više od 40% ljudi u našoj zemlji povremeno koristi biljne preparate uz medicinsku terapiju. Iz tog izvještaja naglašava se da kombinovanje prirodne i klasične medicine može donijeti najbolje rezultate, posebno kod hroničnih stanja kao što su gastritis ili sindrom nervoznih crijeva. To potvrđuje i činjenica da sve više ljekara u ordinacijama preporučuje biljne čajeve kao dodatnu podršku.
Milica, međutim, ne govori samo o biljkama. Ona često podučava ljude da je želudac organ koji reaguje na naše emocije. Kada smo pod stresom, loše spavamo ili preskačemo obroke, stomak trpi prvi udar. Zato naglašava važnost redovne ishrane, smanjenja nervoze i unošenja dovoljno vode. Stres i loše navike hrane tijelo kiselinom, a mir i disciplina hrane ga zdravljem, kaže ona. I zaista, brojni psiholozi potvrđuju da se probavni problemi često javljaju upravo u periodima anksioznosti i dugotrajnog stresa.
Pored toga, stručnjaci iz Kliničkog centra Vojvodine ističu da fizička aktivnost može značajno poboljšati rad probavnog sistema. Hodanje, lagano trčanje ili joga podstiču kretanje crijeva i smanjuju rizik od zatvora. Ovaj podatak potvrđuje ono što Milica već dugo govori – da se zdravlje želuca ne može odvojiti od cjelokupnog načina života. Biljke pomažu, ali ako čovjek ne mijenja sebe, efekat nikada neće biti potpun.
Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da Milica svoje znanje ne čuva samo za sebe. Iako mnogi danas od bilja prave komercijalne proizvode, ona vjeruje da priroda pripada svima. Često svojim pacijentima pokaže gdje da sami beru hajdučku travu ili kako da osluškuju signale sopstvenog tijela. Njena filozofija je jednostavna – kada se čovjek poveže s prirodom, tada počinje pravi proces iscjeljenja.
- Domaći stručnjaci često ukazuju na važnost prevencije. Prema riječima gastroenterologa iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, najveći broj pacijenata koji dolazi sa bolestima želuca mogao je spriječiti tegobe uz pravilnu ishranu, unos vlakana i izbjegavanje alkohola i previše začinjene hrane. Ovo je još jedan dokaz da savjeti koje baka Milica daje nisu samo narodno predanje, već i da imaju čvrst medicinski temelj.
Kada se sve sabere, priča Milice Jovičić nije samo priča o jednoj travarki. To je priča o povezanosti ljudi i prirode, o mudrosti koja se prenosi generacijama i o tome kako u vremenu brzine i lijekova na recept postoji prostor za mirniji, prirodniji pristup zdravlju. Ljudi koji odlaze iz Mokre Gore često kažu da nisu ponijeli samo čaj, već i osjećaj da ih je neko saslušao, razumio i podučio kako da slušaju sami sebe.
Na kraju, možda i nije važno da li neko vjeruje u narodne metode ili ne. Važno je da se ljudi sve više okreću prirodi i traže balans između tradicionalne i moderne medicine. U tome se krije i najveća vrijednost – želudac može raditi kao sat, ali samo ako ga čovjek njeguje s pažnjom, strpljenjem i vjerom u vlastitu snagu.
