Iako je smrt sastavni dio života i sve nas čeka mnogi se plaše ovog momenta a kada izgubimo blisku osobu teško se oporavljamo od tuge i bola. Postoje razna vjerovanja koja se vezana za smrt.
Slike pojedinaca koji su otišli iz ovog života utjelovljuju duboka uvjerenja i simbole koji se odnose na odnos između područja živih i preminulih. Fotografije koje traju, čak i nakon što je osoba fizički napustila ovaj svijet, imaju sposobnost sačuvati emotivnu i energetsku vezu s preminulim. U mnogim kulturama i tradicijama te se slike smatraju kanalom koji povezuje dva područja, predstavljajući ne samo sentimentalnu vrijednost već i duboku duhovnu vezu. Zbog značajne simbolike i energije koju ove slike nose, preporučljivo je pridržavati se određenih smjernica u pogledu njihovog postavljanja i čuvanja.
Takve smjernice imaju za cilj održati ravnotežu i očuvati dobrobit živih, čime se sprječava apsorpcija viška energije koja potječe od preminulih. Primarna i osnovna preporučena smjernica je da se slike pokojnika ne izlažu na vidljivim mjestima, poput zidova, stolova ili u lako dostupnim okvirima. Vjeruje se da često izlaganje slikama pokojnika može energetski utjecati na životnu snagu živih, potencijalno dovodeći do postupnog iscrpljivanja njihove vitalnosti. Posljedično, kako bi se zaštitili od štetnih utjecaja i održala skladna ravnoteža energija, ove slike treba držati podalje od svakodnevnog pogleda.
Međutim, implikacije ovih slika nisu sasvim nepovoljne. Kada se takve fotografije čuvaju u namjenskim albumima, s njima se pažljivo rukuje i povremeno pregledavaju s osjećajem nostalgije i poštovanja, mogu se izbjeći negativne posljedice. Ova metoda arhiviranja slika preminulih omogućuje da njihova bit ostane na udaljenosti, a istovremeno nudi način održavanja emocionalne i duhovne veze s voljenima. Štoviše, smatra se nužnim razdvojiti fotografije preminulih od fotografija živih.
Ova praksa uspostavlja jasnu granicu između područja živih i mrtvih. Preporuča se korištenje posebnog albuma za slike pokojnika, koji poštuje i čuva njihovu energiju u jedinstvenom okruženju, osiguravajući da se ne miješa s energijom živih. Važno je napomenuti da se određeni pojedinci, koji vjeruju u energetske razlike između realiteta, upuštaju u praksu odvajanja slika preminulih od slika živih. Ova radnja, prema različitim vjerovanjima, pomaže u jasnom razlikovanju energija živih i preminulih, što se smatra bitnom za održavanje ravnoteže i očuvanje dobrobiti svih uključenih strana.
Osim toga, neki zagovaraju držanje fotografija pokojnika u određenim crnim albumima, torbama ili kutijama, jer crna boja simbolizira žalost, a ujedno služi i kao sredstvo zaštite energije. Preporuča se da se slike pokojnika gledaju isključivo u određenim danima određenim za spomen i sjećanje. Obično te prigode uključuju godišnjice smrti i razne vjerske ili kulturne obrede, pružajući pogodne trenutke za odavanje počasti onima koji su preminuli. Ova praksa omogućuje da se njihov duh prepozna u atmosferi tišine i poštovanja, umjesto da se te slike ustrajno uvlače u svakodnevni život.
Slijedeći ovaj pristup, skladan odnos je sačuvan između područja živih i pokojnika, olakšavajući mirni počinak potonjih, a dopuštajući živima da održe ravnotežu i dobrobit. Ove smjernice, iako su ukorijenjene u tradicijama, vjerovanjima i kulturnim normama, nude duboko poštovanje prema onima koji su preminuli i zalažu se za pažljivo razmatranje mentalnog, emocionalnog i fizičkog blagostanja živih. Slijeđenje ovih preporuka može promicati duhovnu ravnotežu i zaštitu, dopuštajući vezu s preminulima uz poštovanje, istovremeno osiguravajući da životi živih ostanu neometani njihovom prisutnošću u svakodnevnom životu.
