U danasnjem članku donosimo priču o mladoj majci koja je neposredno nakon rođenja blizanki dobila informaciju za koju nije bila pripremljena. U strahu je odlučila ostaviti djevojčice u bolnici, ali ju je razgovor s medicinskom sestrom na parkingu natjerao da prvi put jasno sagleda šta bi njena odluka mogla značiti za Lili i Grejs.
Majka je imala 24 godine kada je rodila dvije djevojčice. Tokom trudnoće zamišljala je da će ih nakon poroda držati uz sebe dok će njen suprug Brian stajati pored bolničkog kreveta. Očekivala je početak života četveročlane porodice, ali se sve promijenilo kada su joj ljekari saopćili da obje bebe imaju Downov sindrom.
Informaciju je dobila u trenucima kada još nije stigla ni upoznati vlastite kćerke. Prema priči, strah i osjećaj nemoći bili su toliko snažni da je gotovo odmah potpisala dokumente i rekla da djevojčice ne može povesti kući. Vjerovala je da bi neka druga porodica mogla biti spremnija odgovoriti na njihove potrebe.
Ključne informacije
Majka je odluku donijela neposredno nakon poroda, pod snažnim uticajem straha. Prelomni trenutak nastupio je kada je saznala da postoji interes za usvajanje samo jedne blizanke, dok bi druga mogla ostati u hraniteljskom sistemu.
Rečenica medicinske sestre zaustavila ju je na parkingu
Već je napustila bolnički odjel i stigla do automobila. U rukama je držala ključeve kada je iza sebe začula medicinsku sestru. Ono što joj je saopćeno nije se odnosilo na promjenu dijagnoze, nego na mogući ishod postupka koji je majka upravo pokrenula.
Jedan par koji je godinama čekao na usvajanje, prema priči, bio je zainteresovan samo za jednu djevojčicu. Majka je odmah upitala šta će se dogoditi s drugom bebom. Objašnjeno joj je da bi jedna sestra mogla otići u novu porodicu, dok bi druga ostala u sistemu hraniteljstva dok se za nju ne pronađe odgovarajući dom.
Mogućnost da Lili i Grejs odrastaju odvojeno promijenila je način na koji je posmatrala svoju odluku. Ključevi su joj ispali na asfalt, a medicinsku sestru zamolila je da je vrati na odjel. Više nije pokušavala zamišljati sve poteškoće koje bi se mogle pojaviti tokom narednih deset ili dvadeset godina. Pred sobom je ponovo vidjela dvije novorođene djevojčice.
Kada se vratila u prostoriju i ugledala njihove krevetiće postavljene jedan pored drugog, zatražila je da ih uzme. Ubrzo je obje držala na grudima. Taj susret nije odmah riješio sva pitanja koja su stajala pred porodicom, ali je označio trenutak u kojem je odlučila još jednom razmotriti ono što je potpisala.
„One su sestre. I one su moje kćerke.“
— Majka blizanki
Pokrenuti postupak zaustavljen je tri dana kasnije
Nakon njenog povratka uslijedili su razgovori sa socijalnom radnicom. Bilo je potrebno provjeriti sadržaj potpisanih dokumenata i utvrditi koji se koraci još mogu obustaviti ili promijeniti. Sam povratak na odjel zato nije predstavljao trenutni završetak cijelog procesa.
Porodična situacija bila je predmet procjene, uključujući pitanja o podršci koju roditelji imaju i načinu na koji planiraju odgovoriti na potrebe djevojčica. Prema priči, proces njihovog smještaja zaustavljen je nakon tri dana. Lili i Grejs potom su mogle otići kući zajedno s roditeljima.
Njihov dolazak kući nije značio da su sve teškoće nestale. Majka je prihvatila da će odrastanje djevojčica uključivati medicinske preglede, terapije, umor i periode sumnje. Ipak, više nije gledala na te izazove kao na dokaz da porodični život nije moguć.
Početna odluka bila je donesena prije nego što je imala priliku obraditi dijagnozu, razgovarati o dostupnoj podršci i provesti vrijeme sa svojim bebama. Tek kada ih je uzela u naručje i suočila se s mogućnošću da budu razdvojene, uspjela je donijeti drugačiju odluku.
Lili i Grejs odrasle su zajedno, ali uz različite interese
Kako su prolazile godine, djevojčice su razvijale vlastite osobine i interesovanja. Lili je posebno voljela muziku i ples, dok je Grejs više vremena provodila uz knjige i slike. Poput drugih sestara, svađale su se zbog igračaka, ali su istovremeno tražile jedna drugu kada bi se uplašile.
Njihova svakodnevica sastojala se od običnih porodičnih trenutaka koje majka neposredno nakon poroda nije mogla zamisliti. Dijagnoza je ostala dio njihovog života, ali nije bila jedina osobina po kojoj su djevojčice bile prepoznatljive. Svaka je imala svoje potrebe, sposobnosti i način na koji je doživljavala svijet oko sebe.
Zdravstvena napomena: Downov sindrom je genetsko stanje, a sposobnosti, potrebe i nivo potrebne podrške razlikuju se od osobe do osobe. Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu ili savjet kvalifikovanog zdravstvenog radnika.
Roditeljima koji se suoče s ovakvom dijagnozom mogu biti korisni razgovori s medicinskim timom, genetičkim savjetnikom i provjerenim organizacijama koje pružaju podršku porodicama. Sama dijagnoza ne daje potpun odgovor o budućem kvalitetu života, jer se okolnosti i potrebe svake osobe razlikuju.
Majka se kasnije često prisjećala bolničkog parkinga na kojem je bila spremna otići. S vremenom je prvu odluku počela posmatrati kao reakciju donesenu u panici, prije nego što je upoznala djevojčice i dobila priliku sagledati dostupnu pomoć. Drugu odluku donijela je nakon povratka na odjel, držeći Lili i Grejs zajedno u naručju.
