U danasnjem članku donosimo priču o mjestu na kojem je Haris Džinović proveo dio svojih dječačkih godina, prije nego što ga je profesionalna muzika odvela iz sarajevske mahale i učinila poznatim širom regiona.
Mala porodična kuća iznad Baščaršije danas je nestala, a lokacija na kojoj se nalazila dobila je potpuno novu namjenu. tom domu Haris je živio s majkom Hatidžom, porijeklom iz Trebinja, i tetkom koja je bila vlasnica kuće. Porodica je u mahalu stigla nakon razvoda njegovih roditelja, Hatidže i Muhameda, a upravo su tu nastale uspomene koje među pojedinim starijim stanovnicima naselja nisu izblijedjele.
Prolaskom vremena promijenjen je cijeli izgled lokacije. Stara kuća je srušena, na istom mjestu podignut je novi objekat, a njega je kasnije prodala Harisova nećaka. Prostor u kojem je budući pjevač nekada odrastao danas se koristi za turističke apartmane i smještaj gostiju koji dolaze u Sarajevo.

Ključne informacije
Haris Džinović dio djetinjstva proveo je u maloj kući u mahali iznad Baščaršije. Stari objekat više ne postoji, dok se na njegovoj nekadašnjoj lokaciji danas nalaze turistički apartmani.
Djetinjstvo u sarajevskoj mahali
O vremenu provedenom u ovom dijelu Sarajeva govorio je stariji stanovnik naselja koji se sjeća porodice Džinović. Prema njegovim riječima, Harisova majka i tetka živjele su s njim u maloj kući, u periodu kada je svakodnevica u mahali izgledala znatno drugačije nego danas.
Komšija je pojasnio da su Hatidža i Haris u ovaj kraj došli nakon njenog razvoda od Muhameda. Njegovo svjedočenje predstavlja pogled na Harisov život prije početka profesionalne karijere, iz vremena kada je bio jedan od dječaka koje su ljudi iz komšiluka svakodnevno sretali.
„Evo, tu vam je Haris odrastao, tu je bila jedna mala kuća. On je tu živeo s majkom Hatidžom, koja je rodom iz Trebinja, i tetkom, koja je i bila vlasnica kuće. Oni su tu došli posle Hatidžinog razvoda od Harisovog oca Muhameda. Ovde se lepo živelo.“
— Stariji stanovnik naselja
Stanovnici koji ga pamte iz tog perioda opisuju ga kao dječaka koji se družio s rajom i pokazivao sposobnosti u različitim aktivnostima. Bio je dobar u sportu, naročito u fudbalu i skijanju. Ipak, ono što ga je najviše privlačilo bila je muzika, iako njegova porodica nije zamišljala da bi upravo ona trebala postati njegovo buduće zanimanje.
Njegovi bližnji smatrali su da bi se trebao usmjeriti prema sigurnijem i, iz njihove perspektive, ozbiljnijem poslu. Haris je, međutim, još tada pokazivao drugačije interesovanje. Komšija ga pamti po tome što je živio za muziku i veoma dobro svirao harmoniku, što je bio jedan od detalja po kojima se izdvajao među vršnjacima.

Muzika ga je odvela iz kraja u kojem je odrastao
Kada je pjevanje prestalo biti samo mladalačka želja i postalo ozbiljan profesionalni put, Haris je napustio mahalu. Prema sjećanju komšije, poslije preseljenja više ga nisu viđali u starom kraju. Njegov život krenuo je drugim pravcem, dok je nekadašnji komšiluk ostao vezan za uspomene iz perioda prije njegove javne karijere.
Ljudi koji su ga poznavali kao dječaka danas ga pamte iz sasvim drugačije perspektive od publike. Za širu javnost Haris Džinović je etablirani pjevač, dok je za starije stanovnike mahale ostao dječak koji je igrao fudbal, skijao, svirao harmoniku i provodio vrijeme s vršnjacima.
Komšija je kazao da ga nakon početka ozbiljnijeg bavljenja muzikom više nisu viđali u naselju, objašnjavajući da ga je život odveo na drugu stranu. Uprkos njegovom dugom odsustvu, stanovnici koji ga se sjećaju govore o njemu pozitivno i ističu da im je drago što je potekao upravo iz njihovog kraja.
Prelomni trenutak
Ozbiljniji početak muzičke karijere označio je i Harisov odlazak iz sarajevske mahale. Od tada ga stanovnici nisu viđali u starom kraju, dok je njegov profesionalni put nastavljen daleko od svakodnevice koju su komšije poznavale.
Na mjestu male kuće danas odsjedaju turisti
Dok je Haris gradio muzičku karijeru, mijenjalo se i mjesto njegovog odrastanja. Kuća koja je pripadala njegovoj tetki na kraju je srušena, pa je nestao najprepoznatljiviji fizički trag porodičnog života u toj mahali. Na parceli je potom izgrađena nova kuća, koju je Harisova nećaka kasnije prodala.
Novi vlasnici prostoru su dali drugačiju funkciju. Na lokaciji nekadašnjeg porodičnog doma sada se nalaze apartmani namijenjeni turistima. Gosti koji tu odsjedaju možda prolaze istim dijelom mahale u kojem je Haris nekada provodio dane, ali današnji izgled objekta više ne podsjeća na malu kuću koju opisuju starije komšije.
Promjena namjene pokazuje koliko se gradski prostor može preoblikovati tokom nekoliko decenija. Nekadašnji porodični dom najprije je zamijenjen novom građevinom, a zatim je postao dio turističke ponude Sarajeva. Iako izvorna kuća nije sačuvana, priča o njoj opstaje kroz svjedočenja stanovnika koji pamte kako je mahala izgledala u vrijeme Harisovog djetinjstva.
Među njima je ostala i želja da pjevač ponovo svrati u kraj iz kojeg je krenuo. Komšija mu je uputio pozdrave i poručio da bi staroj raji bilo drago da ga ponovo vidi. Tako su, uprkos rušenju kuće i potpuno novom izgledu lokacije, lična sjećanja ostala posljednja veza između današnjih turističkih apartmana i dječaka koji je nekada na tom mjestu sanjao o muzici.












