U danasnjem članku vam donosimo jednu važnu informaciju za ljude koji nikada nisu bili formalno zaposleni ili imaju veoma malo radnog staža.
Iako klasičan put do penzije najčešće podrazumijeva zaposlenje i redovno plaćanje doprinosa, u pojedinim sistemima postoje i druge mogućnosti. Najvažnije je razumjeti da dobrovoljna uplata doprinosa i automatsko pravo na penziju nisu ista stvar.
Životni putevi nisu jednaki.Neko počne raditi odmah nakon škole, neko provede godine brinući se o djeci i porodici, neko dugo studira, dok drugi godinama ne mogu pronaći formalno zaposlenje.Zbog toga postoje ljudi koji se približe starijoj životnoj dobi, a da iza sebe nemaju klasičan radni staž kakav se najčešće povezuje s penzijom.
Upravo tada postavlja se važno pitanje: da li je potpuno kasno za bilo kakvu penzijsku sigurnost?
Nepostojanje klasičnog zaposlenja ne zatvara uvijek sva vrata
U pojedinim penzijskim sistemima moguće je dobrovoljno se uključiti u osiguranje.
To znači da osoba sama plaća određene doprinose, umjesto da ih uplaćuje poslodavac kroz redovan radni odnos.
Takva mogućnost može biti posebno zanimljiva domaćicama, osobama s dugim prekidima u zaposlenju, ljudima koji su radili bez uredne prijave ili onima koji žele ranije planirati buduću finansijsku sigurnost.
Ipak, pravila nisu jednaka u svakoj državi niti u svakom sistemu.
Zbog toga sama činjenica da dobrovoljno osiguranje negdje postoji ne znači da ga svaka osoba može automatski koristiti.
Prvo provjerite da li ispunjavate uslove
Pravila mogu zavisiti od mjesta prebivališta, prethodnog osiguranja, statusa osobe i drugih zakonskih kriterija. Zato prije uplata treba kontaktirati nadležni penzijski fond ili drugu službenu instituciju.
Kako obično počinje dobrovoljno osiguranje?
U sistemima koji dopuštaju ovu mogućnost prvi korak je obraćanje nadležnoj instituciji.
To može biti fond penzijskog i invalidskog osiguranja ili druga ustanova koja vodi evidenciju osiguranika.
Tamo se provjerava ko ima pravo podnijeti zahtjev, koja dokumentacija je potrebna i od kojeg trenutka osiguranje može početi.
Posebno je važno saznati postoje li ograničenja povezana s ranijim statusom osiguranja ili nekim drugim oblikom prijave.
Tek nakon toga osoba može dobiti pouzdanu informaciju da li joj je samostalno plaćanje doprinosa dostupno.
Najvažnija razlika: plaćati doprinose nije isto što i imati zagarantovanu penziju
Ovo je dio koji se često pogrešno razumije.
Ako osoba počne samostalno plaćati doprinose, to ne znači da će nakon nekoliko uplata automatski ostvariti penziju.
Uplate mogu stvarati period osiguranja, ali za pravo na starosnu penziju obično se moraju ispuniti i drugi zakonski uslovi.
Ti uslovi mogu uključivati određene godine života, minimalni period osiguranja ili druge kriterije koje propisuje konkretan sistem.
Ključni trenutak
Samostalna uplata doprinosa nije isto što i zagarantovana penzija. Prije odluke važno je znati koliko dugo treba plaćati, koji period se priznaje i koji se uslovi moraju ispuniti za konkretno pravo.
Zašto je važno provjeriti koliko uplata stvarno košta?
Dobrovoljno osiguranje predstavlja redovan finansijski trošak.
Iznos doprinosa najčešće zavisi od osnovice i pravila koje propisuje nadležni sistem.
Ti iznosi se mogu mijenjati.
Zbog toga nije dobro osloniti se na podatke pronađene u starom članku, forumu ili iskustvu osobe koja živi na drugom području.
Čak i dvije osobe sa sličnom životnom pričom mogu imati potpuno različite obaveze zbog drugačijeg statusa ili propisa.
Prije nego što se neko obaveže na dugoročno plaćanje, treba izračunati da li taj trošak može podnijeti i tokom narednih godina.
Šta ako se doprinosi neko vrijeme ne mogu plaćati?
To je još jedno pitanje koje treba postaviti prije ulaska u sistem.
Životne okolnosti se mijenjaju.
Osoba danas možda može bez problema plaćati mjesečni doprinos, ali kasnije može doći do smanjenja prihoda ili drugih troškova.
Zato je korisno unaprijed saznati šta se događa u slučaju prekida uplata.
Treba provjeriti da li se ranije uplaćeni period priznaje, da li postoje rokovi i na koji način eventualni prekid utiče na buduće pravo.
Dobrovoljno osiguranje nije isto što i socijalna pomoć
Još jedna česta zabuna odnosi se na različite vrste primanja za starije osobe.
U nekim sredinama postoje posebna socijalna davanja namijenjena ljudima koji nemaju dovoljno prihoda.
Takve naknade nisu isto što i starosna penzija ostvarena na osnovu osiguranja.
Uslovi za socijalnu pomoć mogu zavisiti od ukupnih prihoda domaćinstva, imovine, prebivališta i drugih okolnosti.
Zbog toga osoba bez radnog staža ne bi trebala pretpostaviti da postoji samo jedna opcija.
Ne miješajte različita prava
Starosna penzija, dobrovoljno osiguranje i socijalna davanja nisu ista stvar. Svako od tih prava može imati potpuno drugačije uslove i način obračuna.
Kome ova mogućnost može biti posebno zanimljiva?
Dobrovoljno penzijsko osiguranje može privući pažnju ljudi koji su veliki dio života proveli izvan formalnog tržišta rada.
Tu mogu spadati osobe koje su godinama vodile domaćinstvo, brinule o djeci ili članovima porodice, imale duge prekide između zaposlenja ili jednostavno nikada nisu uspjele ostvariti klasičan radni odnos.
Ali ni tada ne treba polaziti od pretpostavke da postoji automatsko pravo.
Potrebno je provjeriti da li je osoba uopšte kandidat za dobrovoljno osiguranje i koliko bi vremena trebalo da ispuni minimalne uslove.
Zašto nije dobro čekati posljednji trenutak?
Planiranje penzije ima najviše smisla kada se počne dovoljno rano.
Ako osoba tek neposredno pred starosnu dob počne provjeravati šta joj nedostaje, možda više neće imati dovoljno vremena da ostvari potreban period osiguranja.
Zbog toga je korisno što prije pogledati evidenciju, provjeriti postoje li ranije uplate i saznati šta se od toga priznaje.
Ako osoba nikada nije bila prijavljena, još je važnije dobiti službeni odgovor o mogućnostima koje postoje u konkretnom sistemu.
Ne oslanjajte se samo na savjet poznanika
Česta greška je pretpostaviti da ono što važi za jednu osobu mora važiti i za drugu.
Jedan prijatelj možda je mogao ući u dobrovoljno osiguranje pod određenim uslovima, dok druga osoba zbog drugačijeg statusa neće imati identičnu mogućnost.
Propisi se mogu mijenjati.
Mijenjati se mogu i iznosi doprinosa, starosni kriteriji i potrebni periodi osiguranja.
Zbog toga konačnu informaciju treba tražiti od institucije koja vodi penzijsko osiguranje.
Prije prve uplate treba postaviti nekoliko konkretnih pitanja
Osoba koja razmatra dobrovoljno osiguranje trebala bi znati šta tačno dobija uplatom.
Važno je pitati od kada osiguranje počinje, koliko iznosi mjesečni doprinos, koji period se priznaje i koliko je najmanje vremena potrebno za ostvarivanje budućeg prava.
Treba saznati i šta se dešava ako se uplata prekine.
Još važnije je dobiti informaciju o tome da li se ranije ostvareni periodi mogu sabirati s dobrovoljnim osiguranjem.
Najvažnija pitanja
Ko može pristupiti osiguranju? Kolika je uplata? Koliko dugo treba plaćati? Koji uslovi moraju biti ispunjeni za penziju? Šta se događa ako se uplate prekinu?
Finansijska sigurnost traži dugoročan plan
Dobrovoljno plaćanje doprinosa može biti važan korak, ali samo ako osoba razumije obavezu koju preuzima.
Redovne uplate treba posmatrati kao dio višegodišnjeg plana, a ne kao kratkoročno rješenje.
Zato je prije početka korisno napraviti realan pregled prihoda i troškova.
Ako mjesečni doprinos ozbiljno ugrožava osnovne životne potrebe, potrebno je razmotriti sve dostupne opcije prije donošenja odluke.
Osoba bez klasičnog staža ne treba odmah zaključiti da nema nikakva prava
Najvažnija poruka jeste da nedostatak tradicionalnog zaposlenja ne mora automatski značiti potpuni gubitak svake mogućnosti za buduća primanja.
Ali isto tako nije dobro vjerovati naslovima koji obećavaju penziju samo zato što osoba sama počne nešto uplaćivati.
Prava zavise od zakona, sistema i pojedinačne situacije.
Zbog toga je provjera službene evidencije i razgovor s nadležnom institucijom mnogo važniji od općih savjeta.
Što se ta pitanja postave ranije, veća je mogućnost da osoba napravi realan plan za starost i na vrijeme sazna koje su joj opcije zaista dostupne.
“`
