Sve veći broj ljudi uređuje svoj dom po nekim pravilima koja omogućavaju protok pozitivne energije i vode se principima kineske filozofije Feng šui. Smatra se da voda može da otjera negativnu energiju.
Značajan broj pojedinaca diljem svijeta vjeruje da određene tehnike mogu pomoći u stvaranju skladnijeg kućnog okruženja. Te se prakse često koriste u tradicionalnim kulturama kao sredstvo simboličnog “čišćenja prostora”. Što čini negativnu energiju? Iako se negativna energija ne može kvantificirati znanstvenim sredstvima, u narodnom jeziku ona se odnosi na neugodan osjećaj, napetost ili umor koje pojedinci mogu povezati s okolinom u kojoj žive. Vjeruje se da je energija pojedinca pohranjena unutar prostora i predmeta koji nas okružuju.
Konvencionalni pristup koji uključuje čašu vode često se spominje u narodnoj tradiciji i koristi standardnu čašu vode. U prozirnoj čaši pomiješajte 1/3 morske soli s 1/3 hladne vode i 1/3 bijelog octa. Nakon toga stavite šalicu na mjesto gdje želite procijeniti energiju. Ostavite ga nesmetano na istom mjestu 24 sata. Ako nema preinaka, neka uvjerenja to tumače kao pokazatelj da prostor nije energetski opterećen. Ako se pojave mjehurići ili zamućenje, neki pojedinci to mogu shvatiti kao znak da je tom području potrebno “čišćenje”.
Važno je prepoznati da je ovo vjerovanje ukorijenjeno u narodnoj tradiciji i ne predstavlja znanstveno potvrđenu metodu. Alternativne tehnike revitalizacije okoliša uključuju korištenje kadulje ili tamjana. Mnoge kulture koriste dim biljaka kao što su kadulja ili tamjan za promicanje mirnije atmosfere. Vjeruje se da ovaj dim služi kao simbolično sredstvo za pročišćavanje okoliša. Da biste primijenili ovu metodu, otvorite prozore i vrata, zapalite suhu kadulju ili tamjan i pustite da dim prožme prostor, kružeći cijelim domom. Još jedna konvencionalna tehnika uključuje stavljanje male količine morske soli u kutove prostorije.
- Ova sol može stajati 48 sati prije uklanjanja. Vjeruje se da ova praksa služi za “upijanje” negativne energije iz okoline. Imajte na umu da su ove tehnike izvedene iz tradicionalnih i alternativnih praksi i nisu znanstveno potvrđene. Ako osjećate nelagodu ili stres u svojoj okolini, poželjno je konzultirati se sa stručnjakom za mentalno zdravlje ili dizajn interijera.
Bonus tekst:
Čokolada je postala neizostavan element svakodnevnog života i među najpopularnijim slatkišima na svijetu. Međutim, njegov put do ovog statusa nije bio nimalo ugodan. Priča o čokoladi seže tisućama godina unatrag do jezgre drevnih srednjoameričkih civilizacija, gdje je imala ulogu puno drugačiju od one koju prepoznajemo danas.
Maje su bile prva civilizacija koja je koristila kakaovac na značajan način, a nakon njih Asteci, koji su njegova zrna pretvorili u piće poznato kao “xocolatl”. Ovaj napitak kojeg karakterizira gorčina i pjenušavost priprema se bez šećera u kombinaciji s vodom, začinima i ljutim papričicama. Daleko od toga da je to bio puki užitak, smatrao se luksuznim iskustvom u čaši. Smatralo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i dojam božanske moći. Zapravo, vladari kao što je Moctezuma konzumirali su ga svakodnevno, uvjereni da pridonosi njihovoj snazi i fokusu.
Kakao je imao značaj izvan svog okusa; također se koristio kao oblik valute. Povijesna dokumentacija pokazuje da je za kupnju pilića bilo potrebno samo deset zrna, a za komad finog lana stotinu zrna. U toj je kulturi kakao bio više od same hrane; utjelovljivao je vrijednost, ponos i služio kao duhovni amblem. Nakon dolaska španjolskih osvajača u Novi svijet tijekom 16. stoljeća, oni nisu zaobišli ovo neobično piće. Hernán Cortés i njegovi drugovi prepoznali su njegovu važnost i odlučili je predstaviti europskom sudu. Međutim, gorak okus je Španjolcima bio neukusan.
Kao odgovor, modificirali su piće uklanjanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo glatkijim i ugodnijim pićem koje je brzo steklo popularnost među aristokracijom. Oko 1500. godine Europa se prvi put susrela s čokoladom koja se konzumirala isključivo u tekućem obliku. Ova poslastica bila je simbol bogatstva i dugo je bila dostupna samo najbogatijim pojedincima. Međutim, dolazak industrijske revolucije donio je značajne transformacije u tom pogledu. 19. stoljeće označilo je početak novog poglavlja za čokoladu.
Švicarska se pojavila kao lider u poboljšanju proizvodnih metoda. Godine 1828. postignut je značajan napredak u postupcima ekstrakcije kakao maslaca, otvarajući put masovnoj proizvodnji. Ključna prekretnica dogodila se 1875. godine kada je Daniel Peter, u partnerstvu s Henryjem Nestléom, razvio prvu mliječnu čokoladu koja je sadržavala mlijeko u prahu. Ovaj revolucionarni izum nepovratno je promijenio teksturu, okus i prezentaciju čokolade, razvivši je od pića u čvrsti desert.
