Talentovani Alen Islamović je usko povezan sa dva legendarna benda: Divlje jagode i Bijelo dugme. Za vrijeme Jugoslavije, ova dva benda su bila jedni od najslušanijih. Trenutno se pjevač odmara u svom rodnom Bihaću, gdje ispunjenje pronalazi i u poljoprivrednim poslovima.
- Nije rijetkost da se poznati povuku u privatnost i odu u manja mjesta da bi vodili malo mirniji život. Nakon što je kroz svoj život naišao na mnoštvo iskustava, Islamović sada uživa u radostima porodičnog života, njegujući dragocjene trenutke sa svojim unucima i umirujuću melodiju kišnih kapi. Prije koncerta, koje je vaše primarno područje fokusa? Uz moju kolekciju nastupa, ovaj predstojeći koncert služi kao odraz mog životnog puta. Uz opsežan katalog pjesama na raspolaganju, zadatak odabira savršene set liste postaje prilično izazovan. Cilj mi je da ispričam svoju priču, priču koja je započela 1982. godine izdavanjem mog albuma “Divlje jagode”.
Moj cilj je da obuhvatim celokupnu svoju muzičku karijeru u roku od dva sata, što je podvig za koji se nadam da ću uspeti. Tajming ovog koncerta ne može biti prikladniji, jer imam dubok afinitet prema sezoni proljeća. A što se tiče pitanja da li će se “vatreni motori” pojaviti, vrijeme će pokazati. Da, definitivno hoće! “Motori” je kao himna mojim unucima! Slomilo bi im srce da me ne vide kako izvodim tu pjesmu. Imao sam ukupno deset novinara koji su mi postavljali potpuno isto pitanje! A šta je na horizontu? – Moj predstojeći koncert neće biti nježna stvar; koncept je mnogo robusniji.
Trenutno smo u jeku proba u Bihaću. Kada izađem na scenu u Beogradu, predstaviću svoj debitantski singl, iskrenu baladu “Osuđen”. Izvodiću je na jedinstven način, za razliku od bilo čega što se ikada čulo na ovim prostorima. Biće to premijera uživo, prijatno iznenađenje za publiku u Beogradu. Njihov odgovor će biti ili bučan aplauz ili razigrani zvižduk (smijeh). Naziv balade je prilično “krut”.
Kojoj je sudbini “suđeno” vaš život? Dužan sam istrajati u radu koji mi donosi najveću radost. Iako sam imao mogućnost da krenem drugim putem, osjećam se sigurno u svojim trenutnim nastojanjima i vjerujem da ih izvršavam s preciznošću. Začuđuje me da, čak i nakon svih ovih godina nastupa, moje vokalne sposobnosti ostaju netaknute, dok mnogi moji vršnjaci počinju da doživljavaju napade kašlja.
Međutim, moj način života je toliko zdrav da očekujem da ću krasiti pozornicu još mnogo godina. Opšte je poznato da sam se čak i na vrhuncu svoje karijere suzdržavao od uživanja u supstancama kao što su droge i alkohol. Ja sigurno nisam divlja Mara, pa se ne ograničavam samo na jednu čašu. Više volim da se prepustim piću kada postoji uživanje. Zašto ne? Da li vam izaziva nelagodu kada vas predstavljaju kao trećeg vokala Bijelog Dugmeta, koji se smatra najomiljenijim? – To je nebitno.
Možda nisam bio taj koji je stvorio Bijelo dugme, ali sam postao dio tima koji je pomjerao granice rokenrola na ovim prostorima. Često sebe upoređujem sa veštim fudbalerom koji se pridružio timu pravih profesionalaca. Stvaranje dugmeta je bio postepen proces za koji su bile potrebne godine da dođe do svog vrhunca. Sada je postao renomirani brend koji nadilazi pojedince koji su s njim povezani.
Čak su i navijači uporni u očuvanju njegovog integriteta. Od svih pjesama Bijelog Dugma, koju izvodite s najemotivnijim žarom? Ušao sam u carstvo Bregovićevih maestralno izrađenih balada, uronivši u svijet rok balada iz cijelog svijeta. Kada je Goran počeo da komponuje za mene, bila sam potpuno spremna da u njih uložim svoje srce i dušu. “Kunem se” je apsolutno umjetničko djelo!
Još jedan moj lični favorit je “The Night I Die”. Zadivljen sam ogromnom energijom koju je Bregović morao prikupiti da stvori takav komad. On zaista zaslužuje sve pohvale. Bezbrojnim obožavateljicama vaš neodoljivi šarm bio je neosporan. Ipak, iza zatvorenih vrata, vaša odanost je bila nepokolebljivo odana vašem supružniku, a vaš porodični život je bio ništa drugo do izuzetan.
Trenutno se nalazim u Bihaću, gdje posjedujem poljoprivredno imanje. Međutim, pravo bogatstvo koje mi donosi ogromno zadovoljstvo leži u spokoju moje porodice. Usred susreta, interakcija, sukoba i bitaka sa kojima se svakodnevno suočavam, u njihovom prisustvu revitaliziram i podmlađujem. Iznad svega, moji voljeni unuci su ti koji imaju najveći značaj u mom životu. Kada bih prestao da se bavim rokenrolom, našao bih veliku radost u prisustvu i doprinosu mojih unuka, ćerki i zetova. To je izvor ogromnog ponosa koji treba da njegujete. Kakav je tvoj način života?
- Moj život je sasvim običan, ali postoje trenuci kada preuzmem odgovornost u kuhinji i pripremim ručak. Iskreno uživam u ovoj aktivnosti. Zanimljivo je da moji unuci često traže molbe, govoreći: “Deda, hoćemo da probamo tvoj ukusni pasulj! Kada ćeš kuvati našu jagnjetinu ili piletinu?” Oni vole da smišljaju nove ideje, što znači da i ja moram da budem kreativan (smeh). Da li ste u mogućnosti da izađete u susret svim njihovim željama i zahtjevima? Kunem se, sve postižem.
Ne postoji zadatak koji je izvan mojih mogućnosti! Prošle godine omogućio sam svom najstarijem unuku da doživi radost vožnje na traktoru na našoj plantaži. To mu je donelo ogromno oduševljenje! Svaki put kada dođe u Bihać, njegovo prvo pitanje je “Deda, da li je traktor još tu?” I ja ga uvjeravam govoreći: “Zaista, nije nigdje otišlo.” Njegove posjete su isključivo u svrhu viđenja traktora! Dok mi supruga i kćeri žive u Zagrebu, ja sam stalno u pokretu, putujem amo-tamo između Zagreba i Bihaća.
Pored vaših poljoprivrednih obaveza, postoje li neke druge aktivnosti ili aktivnosti kojima se bavite? U srcu grada, smještenom uz mirnu rijeku Unu, osnovao sam vrhunski digitalni studio u okviru vlastitog doma. Ovaj kreativni prostor služiće kao utočište za moje lične muzičke poduhvate, kao i kao centar za kolege muzičare koji traže profesionalne studijske usluge. Privlačnost ove lokacije leži u njenom spokojnom ambijentu, daleko od haosa užurbanih metropola, omogućavajući optimalan fokus i produktivnost.
Kako bih osjetio inspirativnu atmosferu, planiram uputiti poziv jednom od mojih kolega, dajući im priliku da iskuse magiju iz prve ruke. Prihvatajući ovaj poduhvat, radoznao sam da čujem vaše mišljenje o trenutnom stanju muzičke scene. Ostajući veran žanrovima popa i roka, ušao sam i u oblast narodne muzike i imao priliku da nastupam sa Goranovim orkestrom na raznim prilikama poput venčanja i sahrana. Bio je to prilično zastrašujući zadatak, jer stajati pred grupom truba i pjevati nije lak podvig.
Zvuk koji proizvode ovi instrumenti je zaista izvanredan, što objašnjava zašto u Srbiji postoji neverovatnih 250 trubačkih orkestara. Međutim, njihova moćna prisutnost zahtijeva posedovanje izuzetnih vokalnih sposobnosti da bi se uskladio sa njima. Da budem iskren, više ne nalazim zadovoljstvo u slušanju muzike. U posljednje vrijeme zvuci koji me najviše raduju su nježni zveket kišnih kapi, melodičan cvrkut ptica i umirujući šapat vjetra koji miluje moju plantažu.
Za mene su ove prirodne simfonije oličenje ljepote. Kako se sa 67 godina pomiriti s neizbježnim progresijom vremena? Moj brat je tako mlada osoba da kada biste ga vidjeli, nikada ne biste pogodili da je on zapravo moj brat i sestra. U stvari, mogli biste ga zamijeniti za moje vlastito dijete! Prilično je nevjerovatno s obzirom da je pet godina stariji od mene. Ovaj mladalački izgled teče u porodici, naslijeđen od naših roditelja.
Kad god prelistavam stare foto-albume, zateknem se kako se pitam o lokaciji i vremenu snimljenom na svakoj slici, što me navodi da premotam film svojih sjećanja. Moj studio je prepun fotografija koje pokrivaju cijeli moj život, vraćajući me u živahne decenije osamdesetih i devedesetih. Možda će, kada konačno objavim svoju knjigu, ona ponuditi intrigantan uvid u moje putovanje.
Usput, da li ti slučajno znaš koji je njegov posao? Predstavljam vam “Moju dolinu sjećanja”, lični prikaz ispričan iz moje perspektive. Za razliku od novinara koji pišu o bendovima i pjevačima, a da ne ulaze iza kulisa, ja nastojim pružiti uvid u skrivene aspekte naših života. Istražujem trenutke ljutnje, ljubaznosti, druženja, proslave rođendana, pa čak i razloge zašto ponekad odlučimo da ne budemo zajedno.
Obećava da će biti intrigantno čitanje. Inspirisan iskrenom knjigom Keitha Richardsa u kojoj je zapisana njegova iskustva sa Rolling Stonesima, shvatio sam važnost autentičnosti u pisanju. Stoga sam odlučio podijeliti svoju priču na sličan način, iako nisam imao nikakvih susreta s drogom ili alkoholom. Nikad mi nije pala na pamet pomisao na uživanje u takvim supstancama. Vaše prisustvo na sceni je uvek bilo ispunjeno bujnom energijom koja podiže.
Nikad niste vjerovali u pojam “razbijanja” publike. Možemo li očekivati istu atmosferu u Beogradu u bliskoj budućnosti? Pripremite se za emotivno koncertno iskustvo! Biće prisutni entuzijasti koji podržavaju Divlje jagode i Bijelo dugme, kao i entuzijasti narodne muzike. Fokus će biti na izazivanju dubokih emocija, a ne na jednostavnom pružanju zabave.
- Moj cilj je da svaki polaznik ode sa osjećajem ispunjenosti, kako samim koncertom tako i izborom izvedenih pjesama. Možda će biti prisutno nekolicina gnjidovača, ali oni će se mučiti da nađu bilo kakve greške, jer smo izuzetno talentovan bend (smijeh). Spremite se za nezaboravno slavlje!
