U Jugoslaviji je postojao veliki broj talentovanih mladih glumaca i glumica od kojih su neki postali velike zvijezde dok su drugi pali u zaborav. Edita Majić bila je poznata po iznimnoj ljepoti i neizmjernom glumačkom talentu, ali je svoj buran život odlučila zamijeniti kontemplativnijim i samotničkim životom u samostanu. Na vrhuncu svoje slave u bivšoj Jugoslaviji, glumica Edita Majić prije više od 19 godina odlučila se na nekonvencionalan način povučenog života. Njezina iznenadna transformacija ostavila je ljude u Hrvatskoj zbunjenima jer je napravila životni izbor koji je iznenadio sve. Upravo zato njezina priča i dalje osvaja ne samo Hrvatsku, već i cijelu regiju Balkana, jer misterij iza njezina odustajanja od slave ostaje neriješen.
Nakon boravka u španjolskom gradu Avili, odlučila je svoj život posvetiti samostanu svetog Josipa, prigrlivši put karmelićanke. U trenutku božanske intervencije, poput iznenadnog bljeska svjetlosti, nepredviđeno očitovanje Božje ljubavi obavilo ju je potpuno i trenutačno. Bilo je to neodoljivo i sveobuhvatno iskustvo. U tom trenutku sve joj je postalo kristalno jasno, a na sve svoje upite dobila je temeljne odgovore”, ispričala je. Dogodilo se to 2003. godine kada je medijski poznata hrvatska glumica Edita vodila jednostavan život lišen elementarne udobnosti. Izdržala je odsutnosti grijanja i tople vode, spavala je na skromnoj slamnatoj postelji i posvetila se molitvi i postu. Tijekom intervjua, Edita je podijelila svoje iskustvo traženja utjehe kod karmelićanki nakon što se osjećala razočarana plitkom prirodom svoje trenutne egzistencije. Edita je razmišljala o svrsi života, pitajući se je li samo iskusiti vanjsku ljepotu na određeno vrijeme, da bi naposljetku nestala u zaboravu, raspadajući se u hladnoj grobnici zajedno s crvima koji se migoe. Zaključila je da bi nepostojanje bilo bolje da je tako. Međutim, također je priznala da je usred ove kontemplacije osjetila duhovni poziv.
Otac Mamić objašnjava da postoje dvije različite vrste duhovnog života: tradicionalni put, gdje pustinjaci borave u pustinjskim samotima ili opatijama u zajedničkim okruženjima, i alternativni put koji je izabrala sestra Edita, a koji obuhvaća samotnički način života. Prema riječima patera Vinka Mamića, sveta Edita odlučila se za isposnički način života, što podrazumijeva život u potpunoj povučenosti. Priča se da je utjehu potražila na jednoj mirnoj šumskoj čistini u Španjolskoj. Očito je odluka o povlačenju iz društva vođena željom za dubljom duhovnom vezom s Bogom. Tijekom rujna 2017. Jadranka, majka dotične djevojčice, otvoreno je progovorila o sudbini svoje kćeri i iznijela intrigantnu činjenicu da se ona namjerno odlučila za život u pustinji i povučen način života. Jadranka, koja se zove “ona”, odavno osjeća božanski poziv prema osebujnom i nekonvencionalnijem životnom stilu. Od samog početka jasno je shvaćala što taj put podrazumijeva: pustinjaštvo. Jadranka boravi na izoliranom i pustom mjestu, daleko od samostana i bilo kakvih znakova ljudskog obitavanja. U tom samotnjačkom životu ona pronalazi utjehu i ispunjenje.
Prema Mani Gotovac, spisateljici s kojom je Edita surađivala, priča se da je glumica teškom mukom prebrodila slomljeno srce te je heroin koristila kao sredstvo za bijeg od stvarnosti. Unatoč optužbama, Editina obitelj i najbliži pratitelji oštro su opovrgnuli ove tvrdnje. Saznavši za njihovu potporu, Edita je napisala pismo Avile u kojem je nedvosmisleno rekla da su optužbe neutemeljene. U svojoj je prepisci pojasnila da ona i Mani nikada nisu bile prijateljice, čime je pisca diskreditirala kao nepouzdan izvor informacija.
