Uz gotovo cijeli život posvećen filmskoj industriji, Merima Isaković imala je raznoliku karijeru.Kada je u pitanju njen privatni život i po njemu bi se mogao snimiti film. Počevši kao glumica, kasnije je postala profesorica kliničke psihologije. Podrijetlom iz Jugoslavije, s vremenom se preselila na Novi Zeland. Unatoč suočavanju sa značajnim preprekama, uključujući nesreću koja joj je promijenila život, Isaković je ustrajala i naposljetku uspjela postati najbolja moguća verzija sebe.
Rođena 13. siječnja 1959. godine, Merima Isaković je bila najmlađa studentica koja je sa nepunih 17 godina upisala glumu kod profesorice Ognjenke Milićević, a potom je završila studij kod profesora Milenka Maričića. U tom programu najbliži prijatelji bili su joj Žarko Laušević, Enver Petrovci i Boris Komnenić.Žarko Laušević i ona imali su lijep odnos koji je karakterizirala duboka bliskost. Unatoč njihovoj snažnoj povezanosti, njihova ljubav nikada nije prešla okvire prijateljstva, a oni su cijelo vrijeme ostali pravi prijatelji.Kada je Merima imala 18 godina, osigurala je ulogu u filmu Bakira Tanovića “Ljubav i gnjev”. Nakon ove uloge dobila je nagradu za najbolju debitantsku izvedbu u Nišu. Jedno od najpoznatijih Meriminih ostvarenja svakako je “Jovan Lukin” u režiji Živka Nikolića. U vrijeme dok je boravila u bivšoj Jugoslaviji, Merima Isaković bila je poznata po izuzetnom talentu glumice i upečatljivoj ljepoti. Nažalost, njezin je život zauvijek izmijenjen katastrofalnom nesrećom koja se dogodila tijekom vrhunca njezine karijere. Nesreća koja se dogodila Merimi dogodila se u Beogradu dan nakon završetka snimanja filma “Neka druga žena”.
Nakon prvog filma prikupila sam dovoljno sredstava da kupim mali splav na Savi, kao i Fiat 126p, kolokvijalno poznat kao “pegla”. Brat je vozio brzinom od 50 kilometara na sat, a mogli smo održavati konstantan tempo uz “zeleni val” semafora. No, prošavši pored svjetala, čuli smo naglo škripu kočnica automobila iz smjera hotela Jugoslavija. Vozač se tada vukao za nama i vlastitim vozilom počeo agresivno gurati naš auto na pješački otok. Na licu mu se vidjelo da je pijan. Dok sam sjedila na suvozačevom mjestu, bila sam odmah do njega, praktično rame uz rame, kako je ispričala Merima. Kako je frustracija moga brata počela rasti, preklinjala sam ga da popusti stisak i prestane sa svojim djelovanjem. Međutim, ova je svađa bila kratka, a kulminirala je tako što se branik drugog automobila zabio u naš branik. Vozač je naglo stao i pokušao se okrenuti, uzrokujući da se metal pomakne i nakon toga izgubi kontrolu. Automobil se sudario s obližnjim stupom, preskačući strukturu prije nego što se na kraju srušio natrag na tlo.
Kao rezultat toga, kralježnica mi se iščašila, išla je paralelno s tijelom i stisnula mi leđnu moždinu. Kad sam otvorila oči, s olakšanjem sam otkrila da mi još uvijek mogu koristiti noge i vjerovala sam da će sve biti u redu. Unatoč svim poteškoćama s kojima sam se susretala, od nemogućnosti reguliranja osnovnih fizioloških funkcija do teškoća da pravilno sjedim i dišem, a sve je to proizašlo iz moje ozljede, nikada nisam bila istinski očajna. Prema Meriminim riječima, njen invaliditet je posljedica liječničke greške koja se dogodila tijekom operacije. Nakon toga je primila liječenje u Rusiji, Ukrajini i Kini kako bi riješila svoje stanje. Na rehabilitaciji u Kini upoznala je svog budućeg partnera Vladimira s kojim će naposljetku dobiti dijete . Na kraju je veza para završila razvodom. U početku je živjela u Beogradu do 1996. godine, a kasnije se preselila na Novi Zeland, a zatim u Australiju. Trenutačno radi kao profesorica kliničke psihologije u Australiji. Merima Isaković s ponosom izjavljuje da iako može boraviti u bilo kojem kutku kugle zemaljske, uvijek će se identificirati kao Jugoslavenka. Svoju domovinu, koja se proteže od Vardara do Triglava, drži joj blizu srca, iako se više službeno ne naziva Jugoslavija. Njezina strast i predanost svojim ljudima i uvjerenjima duboko su u njoj.
