Kineske prodavnice u Srbiji u prošlosti su bile poznate po pristupačnosti i niskim cenama kada su u pitanju odevne opcije. Međutim, ove prodavnice su doživjele značajne transformacije koje se odražavaju na njihovo trenutno stanje. Objava jedne Tiktokerke je podigla veliku prašinu na ovoj društvenoj mreži. Prilikom ulaska u kinesku radnju, predviđam mogućnost kupovine raznovrsne odeće za razumnu sumu, od 1.000 do 2.000 dinara. Ipak, široka lepeza opcija me brzo obuzima i zbuni. U početku sam vjerovao da mogu nešto uštedjeti, ali cijene ljetne odjeće su prilično strmoglave, pa se nad njima lako možete zapanjiti.
Tiktokerka razmišlja o autentičnosti jeftine kineske odjeće. Ističe da čak i butici u tržnim centrima snižavaju cijene tokom sniženja. Važno je napomenuti da mnoge modne marke proizvode svoju odjeću u Kini, ali je trajnost odjevnih predmeta po tako niskim cijenama neizvjesna. Dolazi do zaključka da se na rasprodajama zaista može naći pristupačna odjeća. Nadalje, pojašnjava da joj nikad ne pada na pamet ideja da kineske trgovine nadmašuju određene modne brendove. Istina, odjeća koja se može nabaviti u ovim trgovinama ne zadovoljava visoke standarde kvaliteta. Ipak, i dalje se mogu pronaći predmeti od 1.000 do 2.000 dinara. Ovo postavlja pitanje: živimo li u alternativnoj dimenziji u kojoj odjeća koja se prodaje u kineskim radnjama ima više cijene od onih poznatih modnih brendova srednje klase?
Izjavom da ne može sebi priuštiti kupovinu jeftine odjeće, evidentno je da je govornica nedavno napravila nekoliko akvizicija. Naime, nabavila je farmerke za 3.300 dinara, majicu za blizu 2.000 dinara, haljinu po ceni od 3.500 dinara i penjoar za 2.690 dinara. Njene pristalice tvrde da je kineska roba u posljednje vrijeme postala izuzetno skupa, a da je kvalitet zamijenjen naduvanim cijenama. Određeni korisnici su izrazili svoju sklonost da svoje kupovine kupuju u prodavnicama za štednju, a ne da nabavljaju artikle iz Kine, prema njihovim komentarima.
U Somboru se retko mogu naići na torbe koje vrede po 7.000 dinara, za razliku od Beograda. Kako se diskusija privodila kraju, ona je izrazila zahvalnost i oprostila se frazama “hvala” i “zbogom”. Ona je dala primjedbu na sintetičke materijale koji bi se koristili umjesto plaćanja, uz napomenu da mogu proizvesti škripući zvuk kada se dodirnu.
