Osobni život Branke Katić dugo je bio tajna za javnost. U razgovoru s novinarima glumica rijetko zadire u intimne detalje i uglavnom se o njoj govori u kontekstu njezina profesionalnog života. Ipak, Branka je nedavno iskreno progovorila o svom burnom odrastanju koje je uključivalo i majku kojoj je dijagnosticiran bipolarni poremećaj. Glumica je tada imala samo deset godina i primijetila je promjene u ponašanju svoje majke. Ovo je za nju bilo jako bolno iskustvo koje i danas nosi u sebi.
Glumica je priznala naglu promjenu karaktera svoje majke. Prije ove promjene bila je poznata kao sretna i privržena majka. Međutim, transformacija je bila oštra, jer je počela pokazivati prazan, izgubljen izgled i počela se bojati svega. Unatoč pokušajima njezinih najmilijih da interveniraju, uporno je odbijala potražiti liječničku pomoć dulje vrijeme. Na kraju joj je bio izazov pomiriti se s činjenicom da će morati redovito ići na terapiju na neodređeno vrijeme.
Strah koji ju je najviše obuzeo bio je izraz majčina lica, zatvorenost i nemogućnost da se povjeri svojim najbližima ili doživi bilo kakve pozitivne emocije. Beskrajno ju je progonila pomisao da se njezina voljena majka više nikada neće vratiti na staro. Unatoč svojoj mladosti, kada je njezina majka pokazala početne znakove bipolarnog poremećaja, dobila je upute da se ne ljuti na nju.
Branka se prisjeća kako je osjetila tugu voljene osobe i suosjećala s idejom da se svijet može činiti manjkavim i neugodnim. Potrudila se izbjeći pripisivanje krivnje. Otkrivši da je bipolarna depresija prvenstveno kemijska neravnoteža, Branka je osjetila još veću grižnju savjesti zbog patnje koju je njezin voljeni preživio. Unatoč izazovima s kojima su se susreli, njezini su roditelji do kraja ostali privrženi jedno drugome.
