Kada je od opake bolesti sa kojom se borio godinama, preminuo poznati srpski fudbaler Siniša Mihajlović tugovala je Srbija ali i Italija, zemlj au kojoj je godinama živio i radio. Miha je i sahranjen u Rimu a njegov grob je danas svojevrsno svetište za mlade sportiste.
Na drevnom groblju Verano u Rimu, gdje je pokopan Siniša Mihajlović, snimljena je srceparajuća scena koja će izmamiti suze svakome tko joj svjedoči.Djeca su se na vječnom počivalištu poklonila legendarnom nogometašu koji je nakon hrabre borbe s teškom bolešću preminuo u prosincu 2022. godine.
Mladi polaznici nogometne akademije u Novom Sadu, koja je posvećena uspomeni na Mihu, nježno su položili bukete cvijeća na njegovu netaknutu nadgrobnu ploču od bijelog mramora.Na ploči je samo njegovo prezime Mihajlović, uz novi veliki križ.
Sinišin brat Dražen zabilježio je i na Instagramu podijelio dirljive trenutke. Odjeljak za komentare bio je ispunjen mješavinom srpskog i talijanskog jezika, gdje su se emotikoni srca miješali s emotikonima uplakanim…
- Poznati sportaš i cijenjeni nogometni autoritet ostavio je neizbrisiv dojam, posebno u srcima odanih obožavatelja koji će ga se uvijek sjećati.Pogled na riječi urezane na trenirkama koje su nosila djeca izazvao je val očaja u srca mnogih. Ovi dirljivi trenuci bili su doista dirljivi.
Prošle godine obitelj Mihajlović podnijela je i službeni zahtjev za premještanje Sinišinih posmrtnih ostataka. Međutim, tijekom tog razdoblja, njegovo se posljednje počivalište pretvorilo u štovano svetište koje svakodnevno privlači bezbrojne poklonike i pristaše.
Biografija:
Rođen 20. veljače 1969. u vukovarskom Borovu naselju, Siniša Mihajlović isprva se suočio s razočaranjem nakon neuspješnog ogleda s Dinamom u Zagrebu. No ubrzo je na profesionalni put krenuo s novosadskom Vojvodinom. Uz vodstvo sportskog direktora Milorada Kosanovića i dodavanje talentiranih igrača kao što su Slaviša Jokanović, Budimir Vujačić i Miroslav Tanjga, momčad, predvođena Ljupkom Petrovićem, postigla je izvanredan podvig i postala prvak Jugoslavije.
Nakon što je preuzeo kontrolu nad Crvenom zvezdom, Petrović je omogućio Mihajlovićev transfer u Ljutice Bogdana u prosincu 1990. godine, za što je dobio pozamašnu odštetu od 1.000.000 maraka, što je u to vrijeme bila pozamašna svota.
Gol koji je ostao urezan u sjećanje navijača Crvene zvezde je onaj koji je postigao Bayern Münchenu u polufinalu Kupa prvaka. Jednako nezaboravan je pogodak koji je postigao tijekom izvođenja penala u finalu protiv Olympique de Marseillea u Bariju. Još jedan značajan trenutak bila je njegova izvanredna igra u utakmici Interkontinentalnog kupa protiv čileanske Kola Kole u Tokiju.
Nakon što je potpisao četverogodišnji ugovor s crveno-bijelima, u samo dvije godine uspio je izboriti Kup europskih prvaka, Interkontinentalni kup i dva naslova prvaka Jugoslavije. U ljeto 1992. godine donio je odluku o prelasku u Romu, koju je tada vodio Vujadin Boškov.
- Retrospektivno bi rekao da je vrijeme u Romi bilo najizazovnije razdoblje njegove profesionalne karijere. No, Boškov je donio stratešku odluku da ga iz veznog reda prebaci na poziciju lijevog beka. Unatoč ograničenju od samo tri strana igrača u početnoj postavi, Siniša je uspješno zadržao mjesto startera, uz Aldaira, Tomasa Heslera, Claudija Kaniđu i Abela Balba.
Godine 1994., osjećajući nezadovoljstvo svojim položajem u klubu, donio je odluku o prelasku u Sampdoriju. Ondje se ponovno udružio s bivšim suigračem iz Zvezde Vladimirom Jugovićem. Međutim, zbog slabe igre momčadi, odlučio je ne obnoviti ugovor s Genovom i napustio je klub.
Nakon što je SR Jugoslavija ispala sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj, Mihajlović je u ljetnom prijelaznom roku 1998. prešao u sjajni Lazio. Nevjerojatnim spletom događaja osigurao je pobjedu u talijanskom Superkupu samo mjesec dana kasnije, u kolovozu.
U momčadi mu se pridružio Dejan Stanković, a zajedno su vodili Lazio do trijumfa u finalnom izdanju Kupa pobjednika kupova sljedeće godine. Njihov uspjeh nastavio se 1999. kada su osvojili UEFA Superkup odlučujućom pobjedom nad Manchester Unitedom.
U sljedećoj sezoni, 1999/2000, Lacio je postao najbolja momčad u Serie A i Kupu. Iste godine Mihajlović je predstavljao Jugoslaviju na Europskom prvenstvu, au dresu rimskog kluba 2004. godine trijumfalno je podigao finalni pehar svladavši Juventus.
