Poznato je da je konzumacija ribe jako dobra za naš organizam jer na taj način unosimo omega 3 masnoće koje su neophodne za naše zdravlje. Stručnjak je objasnio koja vrsta ribe je najbolja.
Konzerviranjem se hrana čuva u svježem i konzumnom stanju, posebno za namirnice osjetljive na razvoj različitih patogena, budući da proces konzerviranja uključuje temeljit postupak sterilizacije. Prema riječima nutricionista dr. Jesa Kordinga, konsenzus unutar struke je da su sardine najzdravija opcija među konzerviranom hranom. Osim toga, ostale riblje konzerve služe kao ekonomičan izvor proteina koji je i održiv i zahtijeva minimalno vrijeme pripreme ili kuhanja.
- On pojašnjava da uključivanje riblje konzerve u prehranu nudi niz zdravstvenih prednosti. Dr. Kording je izjavio: “Konzervirane sardine općenito sadrže manje žive u usporedbi s brojnim drugim vrstama ribe i smatraju se jednim od optimalnih izbora plodova mora, osobito kada svježe opcije nisu dostupne. Prema dr. Kordingu, konzumacija sardina omogućuje nam unos značajnih količina proteina, vitamina D i protuupalnih omega-3 masnih kiselina, dok maslinovo ulje doprinosi korisnim mononezasićenim mastima koje potiču zdravlje srca.
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike zamršena je i raznolika, razvijala se stoljećima pod utjecajem različitih kultura, geografskih obilježja i klimatskih uvjeta. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu jedinstveni običaji i klima različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do pretežnog fokusa prehrane na žitarice poput kukuruza, prosa i sirka. Ove žitarice obično služe kao temelj za glavna jela, uključujući “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jamsa ili kasave, dok se banku, koji se pravi od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao dodatak. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi Zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, zajedno s raznim žitaricama, bitne su komponente. Znatne količine proteina i vlakana koje se nalaze u mahunarkama čine ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnoj klimi koja podržava uzgoj raznolikog voća i povrća, prikazuje širok izbor svježe hrane unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer je Kenija, gdje je tradicionalno jelo “ugali”, napravljeno od kukuruza, popraćeno izborom povrća i mesa.
Štoviše, prevladava obilje svježeg voća, uključujući mango, ananas i papaju, u kojima se često uživa u cijelosti ili pretvoreno u sok. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti Sjeverne Afrike podržavaju cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koju karakteriziraju raznolikost i pikantnost. Suština kulinarske tradicije regije sadržana je u jelima kao što je kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhani obrok pripremljen u jedinstvenom loncu.
Tipično su uključeni ključni sastojci poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta doprinose bogatstvu okusa ovih jela. U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju niz izvora hrane koji doprinose regionalnom kulinarskom krajoliku. Ova raznolikost obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima. Jedno popularno jelo, poznato kao “gulaš”, napravljeno je od mješavine povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti.
Osim ovih regionalnih razlika, naglasak na prehrani diljem Afrike daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju lokalnih sastojaka. Diljem kontinenta mnoge zajednice sudjeluju u praksama koje se odnose na održivi uzgoj i pripremu hrane kojima je cilj smanjiti otpad uz povećanje nutritivne vrijednosti. Tradicionalne metode poput fermentacije, sušenja i dimljenja često se koriste za očuvanje hrane i produljenje njezina roka trajanja. Tipična afrička prehrana nudi značajne zdravstvene prednosti, jer konzumacija raznolikog izbora cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima.
