U današnjem članku donosimo vam zanimljivosti o Đurđicu, velikom pravoslavnom prazniku koji se obilježava 16. novembra i posvećen je Svetom velikomučeniku Georgiju. Ovaj svetac zauzima posebno mjesto u vjerskoj tradiciji, a njegov praznik prati niz narodnih običaja koji se prenose generacijama. Posebnu pažnju privlače vjerovanja o poslovima koje treba izbjegavati, naročito onima koji uključuju vunu, igle i druge ručne radove. Đurđicem počinju i takozvani Vučji dani, poznati kao Mratinci, koji traju do 24. novembra. U narodnom kalendaru ovaj period povezuje se s dolaskom zime, vremenskim prilikama i običajima koji su nekada određivali svakodnevni život mnogih domaćinstava….

Posebno je zanimljivo vjerovanje prema kojem se na ovaj dan, ali i tokom narednog perioda, izbjegavaju određeni kućni poslovi. Među njima se posebno izdvajaju predenje vune i ručni radovi, što je dio tradicionalnih običaja povezanih s takozvanim Vučjim danima.

Srpska pravoslavna crkva 16. novembra proslavlja Đurđic, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, poznatom i kao Sveti Đorđe ili Đurađ. Riječ je o jednom od značajnih praznika u pravoslavnom kalendaru, koji zauzima posebno mjesto u porodičnoj i vjerskoj tradiciji. Đurđic je ujedno jedna od čestih krsnih slava među srpskim porodicama.

Uz obilježavanje ovog praznika sačuvani su običaji koji se ne odnose samo na vjerski život nego i na svakodnevne poslove u domaćinstvu. Narodno predanje posebno ističe period koji počinje Đurđicem i traje do 24. novembra. Tokom tih dana, prema tradicionalnom vjerovanju, pojedine aktivnosti trebalo bi odgoditi, dok se vremenske prilike posmatraju kao nagovještaj zime.

Važno je razlikovati narodne običaje od crkvenog obilježavanja praznika. Zabrane određenih poslova pripadaju narodnom vjerovanju i običajnom kalendaru, dok je vjerska suština Đurđica povezana s poštovanjem Svetog Georgija i njegovog stradanja zbog kršćanske vjere.

Koje poslove prema narodnom vjerovanju treba izbjegavati?

Đurđicem započinju Vučji dani, u narodu poznati i kao Mratinci. Ovaj period traje od 16. do 24. novembra, odnosno do Mratindana, a prati ga niz tradicionalnih pravila koja su se nekada poštovala u domaćinstvima.

Jedno od najpoznatijih vjerovanja odnosi se na ručne radove. Prema narodnom običaju, žene tokom ovih dana ne bi trebalo da se bave takvim poslovima, a posebno se naglašava izbjegavanje predenja vune. Upravo se zbog tog običaja uz Đurđic često spominje upozorenje da se određene stvari ne uzimaju u ruke.

Šta se prema običajima izbjegava?

Tokom Vučjih dana, prema narodnom predanju, ne prede se vuna i izbjegavaju se ručni radovi. Običaj također nalaže da se ništa ne daje iz kuće, dok obućari i krojači odmaraju od svojih poslova. U ovom periodu tradicionalno se ne odlazi ni u lov na vukove.

Običaj da se ništa ne iznosi ili daje iz doma predstavlja još jednu posebnost ovog perioda. U tradicionalnom načinu života takva pravila bila su dio šireg skupa vjerovanja kojima su ljudi obilježavali određene dane u godini. Njihovo poštovanje razlikovalo se od uobičajenih svakodnevnih obaveza, posebno onih vezanih za zanate i domaću proizvodnju.

Među zanimljivim običajima izdvaja se i odmor obućara i krojača. Njihovi poslovi podrazumijevaju rad rukama i upotrebu različitih alata, zbog čega se u narodnom kalendaru spominju zajedno s drugim aktivnostima koje se tokom Mratinaca izbjegavaju.

Zabrana odlaska u lov na vukove dodatno povezuje ovaj period s njegovim narodnim nazivom. Ipak, sva navedena pravila potrebno je razumjeti kao dio tradicionalnog vjerovanja, a ne kao potvrdu da njihovo nepoštovanje izaziva nesreću ili druge štetne posljedice.

Zašto se Sveti Georgije proslavlja dva puta godišnje?

Sveti Georgije u hrišćanskoj tradiciji poznat je kao veliki mučenik koji je propovijedao novozavjetnu vjeru. Prema predanju, odbio je poslušnost rimskom caru Dioklecijanu i otvoreno izrazio spremnost da umre zbog svojih vjerskih uvjerenja. Pogubljen je 303. godine, a njegovo stradanje postalo je važan dio vjerskog sjećanja.

Predanje navodi da su njegove mošti, prema vlastitoj želji svetitelja, prenesene iz Nikomidije u Lidu Palestinsku u vrijeme cara Konstantina. S njegovim grobom povezuju se brojna kazivanja o čudima, kao i vjerovanja o javljanju svetitelja ljudima u snovima i na javi.

U narodnoj i crkvenoj tradiciji Sveti Georgije obilježava se dva puta godišnje. Pored Đurđica, koji se slavi 16. novembra, poznat je i Đurđevdan, 6. maja, koji se u izvornom predanju povezuje s danom svetiteljeve smrti.

Razlika između ova dva praznika vidljiva je i u ikonama koje porodice koriste prilikom obilježavanja krsne slave. Za Đurđic se tradicionalno bira prikaz Svetog Georgija koji stoji i u desnoj ruci drži mač ili koplje. S druge strane, za Đurđevdan je karakteristična ikona na kojoj je svetitelj predstavljen kao konjanik koji kopljem probada aždaju.

Dva praznika posvećena istom svetitelju

Đurđic se obilježava 16. novembra, a Đurđevdan 6. maja. Oba praznika posvećena su Svetom Georgiju, ali ih u porodičnoj tradiciji razlikuju datumi obilježavanja i karakteristični ikonografski prikazi svetitelja. Đurđic je slava ili preslava brojnih porodica i mjesta.

Ovi prikazi predstavljaju dva prepoznatljiva načina na koja se isti svetitelj pojavljuje u pravoslavnoj tradiciji. Njihova upotreba vezana je za porodični običaj, a obilježavanje Đurđica kao slave ili preslave dodatno pokazuje koliko je praznik prisutan u narodnom kalendaru.

Đurđic

Šta magla i vedro nebo tokom Mratinaca najavljuju prema predanju?

Pored pravila koja se odnose na kućne poslove, Đurđic i Vučji dani povezani su s narodnim predviđanjem vremenskih prilika. Prema starom vjerovanju, upravo se tokom Mratinaca moglo naslutiti kakva će biti predstojeća zima.

Ako su dani između Đurđica i Mratindana magloviti, vjerovalo se da će zima biti promjenljiva. Nasuprot tome, vedro vrijeme tokom ovog perioda u narodnom tumačenju najavljuje oštru i hladnu zimu.

Takva predviđanja predstavljaju dio usmene tradicije i nisu pouzdana meteorološka prognoza. Njihova posebnost je u tome što povezuju praznični kalendar, promjene godišnjih doba i pažljivo posmatranje prirode.

U narodu je sačuvano i vjerovanje da zima dolazi s Đurđicem, a završava se Đurđevdanom. Tako su dva praznika posvećena istom svetitelju dobila dodatno simbolično značenje: jedan označava početak hladnijeg dijela godine, dok se drugi povezuje s njegovim završetkom.

Zbog toga se 16. novembar u narodnoj tradiciji ne vezuje samo za krsnu slavu i poštovanje Svetog Georgija. On istovremeno označava početak devetodnevnog perioda Mratinaca, tokom kojeg se, prema običajima, odmaraju pojedini zanatlije, izbjegava predenje vune i posmatraju vremenske prilike. Posljednji dan tog perioda je Mratindan, 24. novembra.

Preporučujemo