Danas se obilježava Trnova Petka sveto slovo u pravoslavnom kalendaru. Za nju se kao i za većinu drugih svetaca vezuju neka stara narodna vjerovanja i običaji koje je potrebno ispoštovati.
Danas je srpsko stanovništvo u središtu pažnje dan posvećen jednoj od najslavljenijih svetica: Prepodobnoj mučenici Paraskevi Rimljanki, poznatijoj kao Trnov petak. Iako ovaj praznik nije upisan u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, on ima temelj poštovanja u narodu. Također, njime završava tzv. ciklus ženskih praznika koji uključuje Ognjenu Mariju i Blatu Mariju, ovaj dan za mnoge ima značajno duhovno značenje. Nerijetko zabunu među vjernicima izaziva zabluda da se Trnov petak povezuje s drugom sveticom – Svetom Petkom, čiji je rođendan 27. listopada.
- No, riječ je o dvije različite osobe: Paraskeva Rimska je iz Rima, dok je druga Petka iz Grčke. Unatoč razlikama, oba su sveca ostavila značajan utjecaj na vjerske tradicije i pobožnost pravoslavnog naroda. Rođena u kršćanskoj obitelji u Rimu tijekom drugog stoljeća, Paraskevini roditelji rano su umrli njezinu obitelj. Umjesto lagodnog života naslijeđenog bogatstva, odlučila je sve svoje imanje razdijeliti siromasima, zamonašila se i posvetila širenju Kristove vjere u vrijeme kada je to bilo ne samo opasno, nego i protuzakonito. Njezin nedostatak straha i vjere nisu ostali nezapaženi.
Kada je car Antonin Pio saznao za nju, predložio je da joj se dopusti da prisustvuje dvoru. Međutim, legenda kaže da je, umjesto da bude kažnjena, nadnaravno izliječila cara od iscrpljujuće bolesti, što je dovelo do njegovog obraćenja na kršćanstvo. Međutim, nije prošlo dugo prije nego što su se zagovornici vjere vratili da joj se suprotstave. Zarobljena, mučena i zlostavljana, ipak je zadržala svoju vjeru do kraja, kada je zbog svojih vjerskih uvjerenja pogubljena oštricom. Danas se posmrtni ostaci ovog sveca nalaze u Carigradu i hodočašće su mnogih muslimana širom svijeta.
Iz Eparhije raško-prizrenske navode da upravo ostaci svetice predstavljaju vezu između zemaljskog i nebeskog, zbog čega se mnogi obraćaju Trnovoj Petki za pomoć, zaštitu i duhovni mir. Uz blagdan Velikog petka, koji se godišnje slavi 8. kolovoza po gregorijanskom kalendaru, vežu se brojni tradicionalni običaji i vjerska vjerovanja. Smatra se praznikom žena, pa žene na ovaj dan ne bi trebale raditi kućanske poslove, već bi se trebale posvetiti svom izgledu, poput brige o kosi ili koži lica. Danas se misli da oni koji odmaraju na poslu neće imati problema i da im neće trnuti prsti tijekom godine. Tornova Petka obično se smatra sveticom koja oštro kori zločine, ali se ujedno smatra i velikom zagovornicom bolesnih, slabih i nesretnih.
Mnogi vjernici posjećuju njene relikvije i ikone kako bi prizvali iscjeljenje, duhovnu harmoniju i oprost. Vjeruje se da na ovaj dan treba posebno razmišljati o svetoj vodi kao očišćenju – to se posebno odnosi na one koji se bore s bolešću. Također, postoji običaj da se ova voda uzima sa izvora koji nosi ime ove svetice, jer se smatra da je ona ovoj vodi dala dio svoje ljekovite moći. Također, Portal Svetosavlje je opširno pisao o vrijednosti vjere u mošti i značaju narodne pobožnosti, oba ova pojma su sastavni dio duhovnog nasljeđa srpskog naroda, što uključuje i pranje, paljenje svijeća i molitvu. Tornova Petka također nema vjere, ali je i dalje utjelovljenje svetice koju ljudi traže u najtežim situacijama.
U popularnoj kulturi ovaj se dan također slavi s pozitivnijim aspektom. Danas bi mlade djevojke trebale birati cvijeće i ukrašavati domove, zbog čega bi u domu trebali vladati sklad, mir i blagostanje. Djevojke su obučene u novo ruho, vjeruju da će radost i sreća biti s njima cijele godine. Ovaj običaj, iako jednostavan, ima značajan simbolički značaj obnove, čistoće i nade. U razgovoru sa lokalnim sveštenikom u manastiru Vavedenje kod Čačka, novinari lista Glas zapadne Srbije prepoznali su da je Tornova Petka u poslednje vreme popularna pre svega među mlađom generacijom, koja sada sve češće posećuje hramove u Vavedenju.
Vjernici, tvrde, imaju duhovni sklad i snagu u njezinoj pripovijesti o samopožrtvovnosti i bezuvjetnoj odanosti, što pokazuje da su svetičina načela i dalje aktualna u današnjem društvu. Dok moderni raspored života pokušava ignorirati stara religijska vjerovanja, praznik poput Trnovog petka potiče nas da razmislimo o vrijednosti unutarnjeg sklada, vjere i suosjećanja. Njezin život, iako udaljen u vremenu, ipak predstavlja vječnu poruku o snazi žene, suosjećanju i vjeri u postojanost. Zato se svake godine pred njezinim simbolom održavaju svijeće, ruke su uključene u molitvu i povjerljivo se govori o nadama – jer Tornova Petka još uvijek sluša.
