Ljudi se i danas pridržavaju nekih običaja i sujevjerja koje je nastao u davnim vremenima. To se najbolje može vidjeti kada se obilježava neki svetac kao što je sada slučaj, kada se slavi Sveti Atanasije.
Pripadnici srpske pravoslavne veroispovesti danas obeležavaju slavu posvećenu Svetom Atanasiju. Sveti Atanazije je bio čovjek koji je uspješno svladao kušnju života i zlog duha. Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik Svetog Atanasija Atinskog, vrsnog sveštenika i pobornika monaške reforme. Ovaj svetac, kojeg nazivaju i Sveti Atanazije Svetogorski, živio je u 10. stoljeću i ostavio je značajan trag u povijesti konzervativizma. Njegov život i postignuća i danas su popularni, posebno u područjima koja imaju značajnu povezanost s njegovim imenom u pučkoj tradiciji i kulturi.
- Kao mladić, Atanazije je odlučio napustiti svijet i posvetiti se Bogu. Nakon što se zamonašio, nekoliko je godina posvetio strogoj kontemplaciji, kao pustinjak živio je u potpunoj izolaciji i ništavilu, u potrazi za unutarnjim skladom i božanskim sjedinjenjem. No, s vremenom je došao do zaključka da redovnici ne bi trebali živjeti sami, nego u zajednici. On je taj koji je popularizirao kinovijski sustav na planini Atos, ovaj sustav uključuje braću koja su organizirana u molitvi, radu i postu zajedno kao redovnici. Ovo je pokrenulo praksu onoga što danas poznajemo kao formalno monaštvo na planini Atos.
Atanazije je za života imao velik broj sljedbenika i pristaša. Njegovo znanje, predanost i duhovna snaga privlačili su ljude koji su ga htjeli slijediti na putu vjere. Osmislio je i prvi tipik – svetogorski kodeks ponašanja koji je uređivao ponašanje monaške zajednice. Njegovi redovi omogućili su život redovnika u harmoniji: pomagali su jedni drugima i izgradili moćnu duhovnu zajednicu. U ovim krajevima, ljudi su svetog Atanazija smatrali mudrim zaštitnikom od nevremena i prirodnih katastrofa. Stare predaje kažu da ljudi traže njegovu pomoć kada se nebo prekriju tamni oblaci i grmi, vjeruju da će ih on zaštititi od djelovanja prirodnih sila.
U nekim ruralnim područjima južne Srbije praksa je i danas živa; na ovaj blagdan posebno se zatvaraju lonci u kući. Ovaj običaj potječe iz drevne legende o borbi svetog Atanazija i đavla. Legenda kaže da je đavao pokušao zavesti sveca, prikrivajući se kao najprivlačnija djevojka i pokušavajući ga uvjeriti da se odrekne Boga i počini grijeh. Međutim, Athanasius je svojom duhovnom perspektivom prepoznao prijevaru i suptilno je zamolio mladu damu da pokaže svoju moć ulaskom u malu teglu. Vrag, koji je vjerovao da će impresionirati redovnika, složio se i uzeo učešće u posudi. Nakon toga, Athanasius je zatvorio posudu i bacio je u ocean.
Legenda kaže da je staklenka godinama plutala kroz vodu, sve dok je jednog dana ribari slučajno nisu otkrili i to bez nesmotrenosti. U tom trenutku, đavao je ponovno oslobođen i počeo je putovati svijetom, pokušavajući iskvariti i testirati ljude. Ova tradicija navodi ljude da vjeruju da kad god grmi, vrag vjeruje da je sveti Atanazije na putu, pa se uplaši i odmah se preseli u obližnji kontejner kako bi se sakrio. Zbog toga se sve posuđe u kući čuva pod strogim nadzorom, što sprječava da postane skrovište za vraga. Ovaj običaj posebno se njeguje u ruralnim sredinama, gdje se narodnom sviješću pronose legendarne priče.
U nekim krajevima Srbije svetkovina Svetog Atanasija posvećena je mlinarima, koji vjeruju da se na taj dan đavo krije u toplim izvorima, pa zbog toga mlinovi ne rade kako treba. Preporuča se da taj dan ostavite mlinove neaktivne, svaki pokušaj rada bit će spriječen od strane zlih sila vode. Mnogi Kristovi sljedbenici vjeruju da ovo nije samo dan sjećanja na velikog sveca, već i prilika da se osim toga moli za zaštitu od zla i nesreće. Njegovo ime i danas ostaje u sjećanju pravoslavaca kao simbol vjerske vjere, znanja i otpora Đavlu. Priče o njegovim nevjerojatnim podvizima još uvijek se prenose od roditelja do djeteta, povećavajući vjeru ljudi u modernom svijetu da im Sveti Petar može pomoći u njihovoj potrazi.
Sveti Atanazije Atenski smatra se čovjekom koji je pobijedio ne samo svjetovna dobra koja je posjedovao, već i vlastita iskušenja zlog duha. Njegova ostavština stalni je podsjetnik da vjera, molitva i zajedništvo mogu nadvladati svaku poteškoću. Njegov život signal je sljedbenicima i vjernicima, a njegovo slavlje još jedna prilika za razmišljanje o snazi duhovnosti u svakodnevnom životu.
