U Jugoslaviji je bio omiljen glumac nakon serije Pozorište u kući. Dana 15. lipnja 2015. preminuo je poznati glumac Vlastimir Đuza Stojiljković, ne sluteći da će njegova smrt biti upletena u veliki skandal. Među prisutnima su bili Dušanka, njegova druga supruga, i Nenad, njegov brat. Nenad, brat pokojnog glumca, ustvrdio je da je Dušanka diskretno sahranila njegovog brata, ne uvažavajući njegov posljednji zahtjev. Prijatelji i obitelj nisu znali gdje se nalazi glasoviti Đuzin grob. Međutim, električar iz Ateljea 212 odlučio je Dušanku pratiti tijekom četrdesetodnevne komemoracije pokojnom Đuzi.
Kasnije se otkrilo da je ona diskretno kremirala glumca i njegovu urnu sahranila pored svojih roditelja Živka i Vere Vranjanac. Vlasta Velisavljević, Đuzina bliska osoba, slučajno je naišla na mjesto Stojiljkovićeva ukopa. Dubina njegove naklonosti prema njegovoj prvoj supruzi očita je u njihovoj gotovo odsutnosti nesuglasica i dosljednom prikazivanju njihove zajednice kao besprijekorne i idealne. No, unatoč nedostatku želje za tim, ušao je u drugi brak zbog administrativnih razloga. Biti u braku sa Đuzom Stojiljkovićem daleko je od šetnje po parku. Živjeti s njim stalni je izazov zbog njegova stalno strogog držanja i sklonosti upuštanju u duge rasprave. Nije neuobičajeno da se svađamo od trenutka kad se probudimo, a čini nam se kao da svaki dan prolazimo kroz razvod. Ipak, vjerujem da je naš brak izdržao sve ove godine jer je Đuza jedini muškarac koji me nikad nije osuđivao niti mi nalazio mane. Slično tome, posjedujem beskrajnu količinu strpljenja i razumijevanja. Te su nam kvalitete omogućile da prebrodimo oluju i održimo naš odnos.
Đuza, naš papagaj Paja i ja činimo čvrstu obiteljsku zajednicu. Gluma je Đuzina najveća strast i toga sam oduvijek bio svjestan, pa se nemam razloga žaliti. Često ga šaljivo zezam govoreći da je zaluđen sobom i da me nema tko voljeti. Povremeno me iznenadi nekom romantičnom gestom, ali uvijek s prizvukom sramežljivosti. Možda nije najglasniji u svojim emocijama, ali ih izražava malim gestama, iako rijetko. (Smijeh) Za mene je on izuzetan glumac za kojeg se vrijedi žrtvovati i znam da me zbog toga cijeni. Sve što želim je da oboje očuvamo dobro zdravlje i da on nastavi strastveno raditi do posljednjeg daha, jer bi besposlica bila njegova smrt. Tako je u to vrijeme osjećala Dušanka, druga Đuzina žena.
O neobičnoj dinamici između Đuze i Dušanke posvjedočio je Nenad, brat preminulog glumca. Kasnije je Dušanka otkrila šokantno otkriće kako je druga žena tajno pokopala glumca, ne uvažavajući njegov posljednji zahtjev. Nenad Stojiljković, brat proslavljenog srpskog glumca, izrazio je želju da bude sahranjen na groblju u Ribarskoj banji, navodi se u monografiji Zorana Jovanovića “Vlastimir Đuza Stojiljković”. Ovo groblje ima sentimentalnu vrijednost za obitelj Stojiljković, jer je tu našao svoje posljednje počivalište njihov djed, a roditelji su na tom mjestu bili prosvjetni radnici. Nenad se prisjetio odnosa s bratom i šogoricom koji je uvijek bio korektan i pun poštovanja. Međutim, sve se promijenilo kada mu se brat razbolio. Začudo, Dušanka nije odlučila obavijestiti Nenada o bratovom stanju, a on je to slučajno saznao u kafiću. Zbunjen i zabrinut, Nenad je odmah nazvao Dušanku da ispita njenu odluku. Njen odgovor bio je prilično zabavan jer je tvrdila da ju je netko po imenu Đuza savjetovao da ne kaže Nenadu kako se vijest ne bi proširila. Nenad je duboko u sebi znao da je to laž, jer moždani udar oštećuje i svijest i govor, pa bratu nije bilo moguće dati takav savjet. Ubrzo nakon toga dobiva vijest da je Đuza premješten u starački dom Lug, koji je samo nekoliko kilometara udaljen od Mladenovca.
Imala je neobjašnjiv strah i vjerovala je da ga treba izolirati od svih koje poznaje i voli, držeći ga što dalje od ljudi. Bio je to njezin zamršen plan, plan koji je bila odlučna provesti. Premješten je zbog teške crijevne bolesti zvane klostridija, stanja koje se nije moglo liječiti u staračkim domovima. No, njezina namjera nije bila pomoći mu da se oporavi, jer je imala mogućnost poslati ga u Beč ako je to uistinu htjela. Dušankine rijetke posjete suprugu tijekom osam mjeseci duboko su ranile Nenada, koji je iskazao svoju osobnu bol. Prema riječima sestara, čini se da ga rijetko posjećuje, već se radije opredjeljuje za komunikaciju preko svog mobitela, čiji mi broj prigodno nije dala. Odlučan da vidim brata, odlazim do rezidencije Lug, ali me presreće upravitelj koji stoji na ulazu. Odlučno me obavještava da brata ne smijem viđati jer postoji dogovor s Đuzinom ženom po kojem su zabranjeni bilo kakvi posjetioci. Tek kad je zaprijetio da će uključiti novinare i policiju, oni su mu nevoljko odobrili kratki desetominutni posjet Đuzi. Nenad je 2016. godine otkrio razlog zašto je Đuzina osam mjeseci bila u samici u potkrovlju. Nije to bila komplicirana zagonetka za riješiti. Đuza je izabrala taj put, odbijajući liječenje svoje bolesti. Vijest o njezinoj smrti mnoge je rastužila, ali možda ne i samog Đuzu.
Nenad je nastavio spominjati kako je njegova druga žena odlučila da ga tajno položi na počinak. U carstvu kazališta stajao je visoko, ali kada je u pitanju njegov brak, djelovao je smanjeno. Dao joj je slobodu da slijedi svoje želje dok je on šutke podnosio vlastitu patnju. Dok se ona uživala na moru, on se poslušno brinuo za njihovu pticu ljubimicu. Prilično je intrigantno da je neočekivano pozvan na vjenčanje na kojem su, zanimljivo, kao kumovi bili matičar i obični službenik. Kada se uzme u obzir izuzetan trud supruga Bate Živojinovića i Dragana Nikolića u borbi protiv bolesti svojih muževa, neumorno stojeći uz njih, postaje jasno da Dušankino zalaganje za Đuzino ozdravljenje možda i nije bilo toliko značajno.
