U današnjem članku vam pišemo na temu penzija u regionu i to na način koji je blizak svakodnevnom čovjeku. Ovo je priča o brojkama, ali još više o osjećaju sigurnosti, brige i nade koje te brojke nose sa sobom.Saznajte….
Autor ovog teksta pristupa temi kao neko ko godinama sluša ljude oko sebe kako prebrojavaju mjesece do penzije, pitaju se hoće li moći normalno živjeti i da li se sav taj rad ikada zaista isplati.
Kada se pogleda stanje zaključno sa novembrom 2024. godine, jasno je da penzija u regionu nije samo ekonomsko, već i duboko emotivno pitanje.
U Federaciji Bosne i Hercegovine sistem je takav da minimalna penzija za one sa 15 godina staža iznosi 573,53 KM, bez obzira na to da li je neko radio 15 ili 30 godina, ukoliko ne ispunjava uslove za zagarantovanu penziju. To je podatak koji mnoge zbunjuje i često izaziva osjećaj nepravde. Ljudi se pitaju kako je moguće da decenije dodatnog rada ne donose veću sigurnost u starosti.
- S druge strane, oni koji imaju punih 40 godina radnog staža u FBiH mogu računati na zagarantovanu penziju od 684,48 KM, što je zakonom propisan minimum. Iako to na papiru zvuči kao nagrada za dugogodišnji rad, u praksi mnogi priznaju da je taj iznos jedva dovoljan za osnovne životne troškove. Postoji i podatak koji ulijeva tračak optimizma – prosječna penzija sa 40 godina staža iznosi oko 1.058 KM, što je približno 75% prosječne plate. Ipak, autor primjećuje da je takva penzija više izuzetak nego pravilo.
Zanimljivo je i to da teorijski obračun, baziran na bodovima i opštem bodu, pokazuje iznos od 829,60 KM, što jasno pokazuje razliku između matematičkog modela i stvarnog života. Upravo tu razliku penzioneri najčešće osjećaju na vlastitoj koži.
- U Republici Srpskoj sistem je drugačije postavljen i penzije su jasno razvrstane prema godinama staža. Oni sa do 15 godina rada primaju 300,61 KM, dok se taj iznos postepeno povećava, pa za 40 i više godina staža iznosi 601,35 KM. Autor primjećuje da ovakav sistem barem daje osjećaj postepenog rasta i priznanja za svaku dodatnu godinu rada, iako su sami iznosi i dalje skromni.
Primjer radnika koji je 40 godina radio za konstantnu platu od 1.000 KM i danas prima oko 630 KM penzije često se spominje u razgovorima. To je slika realnosti koju mnogi ne vole da čuju, ali je ne mogu ignorisati. Prosječna penzija u RS-u iznosi 888,57 KM, što je oko 62,6% prosječne plate, i taj procenat najbolje govori koliko se standard mijenja odlaskom u penziju.
Kada se pogleda Srbija, situacija dobija dodatnu složenost. Minimalni uslov od 15 godina staža donosi penziju koja se kreće od oko 10.715 dinara, pa do približno 30.000 dinara, u zavisnosti od visine zarade tokom radnog vijeka. To je raspon koji jasno pokazuje koliko su razlike među penzionerima velike.
Za one koji su radili punih 40 godina, penzija u Srbiji zavisi gotovo isključivo od plata koje su imali. Tako neko sa prosječnom platom od 50.000 dinara može očekivati oko 35.700 dinara penzije, dok plata od 90.000 dinara donosi približno 64.000 dinara. Autor ovdje primjećuje da brojevi mogu izgledati korektno dok su samo na papiru, ali da se njihova stvarna vrijednost vidi tek kada se uporede sa troškovima života.
- Ono što povezuje sve ove sisteme jeste osjećaj da penzija rijetko donosi mir koji su ljudi očekivali. Većina penzionera i dalje pažljivo planira svaki mjesec, od računa do lijekova, od hrane do nepredviđenih troškova. Emocija koja se provlači kroz ovu temu nije samo briga, već i blaga gorčina zbog osjećaja da dugogodišnji trud nije adekvatno nagrađen.
Autor zaključuje da pregled penzija u regionu ne služi samo da bi se uporedile brojke, već da bi se otvorio razgovor o dostojanstvu starosti. Jer iza svake cifre stoji nečiji život, nečiji radni vijek i nada da će godine odmora zaista biti – odmor.
