Naš probavni trakt čiji veliki dio čine crijeva je zadužen za varenje i probavu hrane koju unosimo svakodnevno u svoj organizam. Zato je potrebno posebnu pažnju posvetiti njihovom zdravlju.
Profesorica dr. Aleksandra Pavlović Marković istaknula je bitnu ulogu želuca i crijeva kao najvažnijih čuvara zdravlja i imuniteta, potaknuvši upit o razini brige koju poklanjamo tim organima i štetnim navikama koje mogu pogoršati bolesti. Gastroenterolog razjašnjava kako se najbrže može oštetiti crijeva, tvrdeći da sve bolesti proizlaze iz ovog problema, a ovu specifičnu dijetu označava kao jedinu korisnu alternativu.
U videu objavljenom na službenom YouTube kanalu RTS Ordinacije, prof.dr.sc. Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog i predsjednica Udruženja gastroenterologa Srbije, detaljno je govorila o crijevnim bolestima, njihovim simptomima i pregledima potrebnim za dijagnosticiranje. Ističe da u općoj praksi otprilike jedan od pet pacijenata ima neku vrstu crijevne bolesti, a postoji i velika bojazan oko kolonoskopije, optičkog pregleda debelog crijeva koji se izvodi kolonoskopom. Kolonoskopija se provodi kao odgovor na tri posebna simptoma, a naknadne informacije daju ključne uvide u bolesti crijeva i njihove dijagnostičke procese.
Je li točna tvrdnja da crijeva odražavaju cjelokupno zdravlje? Doista, Hipokrat je više od 400 godina prije naše ere proglasio da je podrijetlo svih bolesti u želucu. Dok njegovo razumijevanje temeljnih mehanizama nije bilo sveobuhvatno, suvremeno razumijevanje ukazuje da naša crijeva ugošćuju otprilike sto tisuća milijardi mikroorganizama. Svaki od ovih mikroorganizama posjeduje poseban imunološki sustav koji djeluje kao katalizator za korisne i štetne aspekte imunološkog odgovora u našem tijelu. Čineći 90 posto našeg tijela, mikrobiota nedvojbeno ispunjava vitalnu ulogu u raznim fiziološkim funkcijama.
Što predstavlja najveći izazov za crijeva? U našoj gastroenterološkoj praksi funkcionalne bolesti crijeva čine 80 posto slučajeva, dok prave organske bolesti — uključujući čireve, teški artritis, kronična upalna stanja, rak i cirozu jetre — čine preostalih 20 posto. Kada se simptomi jave u bolesnika bez ikakvih znakova organske bolesti, te probleme svrstavamo u funkcionalne crijevne poremećaje. Liječnik je, iznoseći najnoviju statistiku, naglasio da se “simptomi poput mučnine, nadutosti, nelagode i bolova u trbuhu često manifestiraju u gornjem dijelu probavnog trakta, često imaju prednost”.
- Važno je napomenuti da u općoj praksi otprilike jedan od pet pacijenata ima dijagnozu funkcionalnih poremećaja crijeva, što je brojka koja raste do 80% u našoj zemlji. Srećom, ovi poremećaji su funkcionalni i ne upućuju na postojanje ozbiljnih zdravstvenih problema. Pacijent koji doživljava ovaj specifični izazov suočava se sa značajnim poteškoćama; čak i nakon isključivanja svih organskih bolesti, i dalje se osjećaju bolje. Što točno predstavlja sindrom iritabilnog crijeva?
Temeljna definicija zahtijeva pojavu boli ili nelagode u području trbuha, zajedno s nizom nepravilnosti stolice. Prema ovoj definiciji, može postojati dominacija zatvora, proljeva ili kombinacije oba, pri čemu je potonja komplikacija često najteža za rješavanje. Pacijenti često nastoje shvatiti temeljne razloge za svoje stanje, no ti se uzroci često pokažu nedostižnima. Unatoč tome, elementi poput genetike, načina života, načina prehrane i razine tjelesne aktivnosti igraju značajnu ulogu u ovim problemima.
Konzistentno ističem da bi pridržavanje higijenske dijete, u kombinaciji s redovitom tjelesnom aktivnošću, potencijalno moglo spriječiti oko 60 posto pojedinaca da se suoče s takvim izazovima. Što točno čini higijensko-dijetni plan? Mondo izvješće pokazuje da se liječnik zalaže za povećanje unosa povrća dok predlaže umjereno smanjenje konzumacije mesa, naglašavajući važnost davanja prioriteta kvaliteti hrane kad god je to moguće. Ukoliko pacijent osjeća nelagodu povezanu s određenom vrstom hrane, savjetuje se smanjenje njezine konzumacije.
Iako mahunarke, poput graška i graha, nude nutritivne prednosti, one također mogu uzrokovati nadutost, što služi kao vidljiv pokazatelj funkcionalnog poremećaja koji se relativno lako može dijagnosticirati. Pacijenti se često raspituju o potrebnim koracima za postavljanje dijagnoze i je li potrebna hitna endoskopija. Odgovor na ovo pitanje je nedvosmisleno negativan; uopće nije potrebno. Postavljanje dijagnoze prvenstveno se oslanja na dijalog s pacijentom.
Temeljit fizički pregled, osobito palpacijom abdomena, daje bitne informacije; zapravo, medicinski stručnjaci tvrde da ova metoda čini 50 posto dijagnoza. Suradnja pacijenta je neophodna. Provođenje sveobuhvatnih laboratorijskih i biokemijskih pretraga je bitno, uz procjenu štitnjače i provođenje testova na okultna krvarenja, što ima veliku važnost. Ovaj pregled identificira mikroskopsku krv u stolici, što ukazuje na to da problem ne mora nastati od organske bolesti, čime se eliminira potreba za endoskopijom. Kada se razmatra koji spol češće obolijeva, odgovor su žene.
Dok točni razlozi ostaju nejasni, hormonska ovisnost je ključni faktor; žene imaju jedinstven metabolizam i češće su pogođene raznim zdravstvenim problemima. Na što se odnosi enteroskopija? Iako je naša publika možda dobro upoznata s gastroskopijom i kolonoskopijom, pregled tankog crijeva nije bio dostupna opcija prije dva desetljeća. Endoskopske metode rješavaju to ograničenje upotrebom fleksibilne cijevi opremljene optičkim vlaknima, koja učinkovito služi kao video instrument. Izraz enteroskopija izrazito se koristi za označavanje pregleda tankog crijeva. Osim toga, kapsularna endoskopija služi kao alternativni pristup tradicionalnoj endoskopiji, pri čemu pacijent uzima tabletu posebno dizajniranu za hvatanje i prijenos informacija iz tankog crijeva.
Ovaj lagani uređaj opremljen je kamerom, a liječniku su potrebna dva do tri sata da analizira podatke koje prikuplja. Bitno je priznati da se mogu propustiti najsitniji dijelovi gastrointestinalnog trakta, što zahtijeva fokusirano okruženje bez ometanja, poput mobilnih telefona. U kliničkim okruženjima ove se metode pretežno koriste, a zamjenjuju ih složenije tehnike. Pojava zabrinjavajućih simptoma služi kao glavna indikacija za endoskopiju. Kolonoskopija je nužna zbog prisutnosti krvi u stolici.
“Iako debelo crijevo često ne pokazuje nikakve probleme, to bi mogli biti samo hemoroidi, međutim, ključno je isključiti mogućnost bilo kakvih komplikacija vezanih uz debelo crijevo”, rekao je prof. dr. sc. Aleksandra Pavlović Marković. Osim toga, gubitak tjelesne težine predstavlja još jedan značajan simptom, a anemija je konačan pokazatelj koji zahtijeva pregled debelog crijeva.
