U današnjem članku vam pišemo na temu promjena u društvu i pada mržnje među narodima, na primjeru nedavne ankete sprovedene u Hrvatskoj. Više u nastavku clanka…

Naizgled jednostavno pitanje – „Koju državu najviše mrzite?“ – otkrilo je duboke promjene u razmišljanju ljudi i pokazalo da nova generacija bira razumijevanje umjesto netrpeljivosti.

Anketa je izazvala mnogo pažnje jer je otvorila temu koja je godinama bila tiha, ali prisutna u cijelom regionu – odnos prema susjedima i nasljeđu prošlosti.

  • Ipak, rezultati su pokazali nešto što ohrabruje: sve više građana, posebno mladih, ne želi da mrzi nikoga. Umjesto toga, biraju da se okrenu toleranciji, dijalogu i zajedničkoj budućnosti.

Mnogi ispitanici istakli su da ne vide smisao u kolektivnim emocijama poput mržnje. Jedan student iz Splita rekao je: „Besmisleno je trošiti energiju na mržnju, jer ona ne donosi ništa dobro.“ Upravo u tim riječima ogleda se nova svijest – mladi ne žele da nasljeđuju tuđe sukobe, već žele da stvaraju svijet u kojem se vrednuje poštovanje, a ne pripadnost.

  • Iako dio starijih ispitanika i dalje pokazuje određenu dozu nepovjerenja prema susjednim državama, većina njih sagledava situaciju mnogo zrelije. Oni su svjesni da nije poenta osuđivati narode, već razumjeti ljude. To pokazuje da se društvo u Hrvatskoj polako pomjera od zatvorenosti ka većoj otvorenosti i empatiji.

Mladi su, bez sumnje, glavni nosioci ove promjene. Internet, putovanja i društvene mreže omogućili su im da lakše komuniciraju sa vršnjacima iz drugih zemalja i da shvate koliko su svi slični u željama i težnjama. Više ne vide svijet kroz granice, već kroz zajedničke vrijednosti – mir, stabilnost i slobodu. Sociolozi ističu da je upravo ta povezanost ključna za stvaranje modernog, globalno svjesnog društva.

Jedan od značajnih zaključaka ankete je i taj da građani postaju politički i društveno zreliji. Više ne prihvataju jednostavne narative o „krivcima“ i „neprijateljima“, već razmišljaju kritički. Mnogi su rekli da njihovo nepoverenje prema određenim državama ne dolazi iz mržnje, već iz zabrinutosti zbog političkih odluka i globalnih interesa. To pokazuje da ljudi počinju da razlikuju politiku od naroda – važan korak ka zrelijem društvu.

  • Zanimljivo je da su odgovori starijih građana odražavali mudrost i iskustvo, dok su mlađi pokazali idealističku vjeru u promjene. Ta kombinacija donosi ravnotežu – stariji znaju koliko je teško sačuvati mir, a mlađi vjeruju da je moguć. Profesor sociologije iz Zagreba rekao je: „Mladi danas ne vide smisao u kolektivnoj netrpeljivosti, dok stariji znaju koliko razumijevanje može doprinijeti miru.“ Zajedno, te dvije generacije stvaraju novu osnovu društva koje želi stabilnost i poštovanje.

Rezultati ankete jasno pokazuju da mržnja gubi snagu, a empatija raste. Ljudi sve više uviđaju da negativne emocije ne donose promjenu, već samo produžavaju sukobe. Umjesto zidova, danas se grade mostovi – ne samo između država, već i među pojedincima. Sve više građana želi otvoreno razgovarati o prošlosti, ali i krenuti naprijed bez tereta koji su nosili njihovi roditelji.

  • Ono što ovu anketu čini posebnom nije samo broj odgovora, već poruka koju nosi: društvo sazrijeva. Građani Hrvatske pokazuju da se može naučiti iz prošlosti bez potrebe da se u njoj ostane zarobljen. Mnogi mladi jasno poručuju – žele živjeti u svijetu u kojem se ne broje razlike, nego sličnosti.

Mržnja se povlači, a razumijevanje preuzima njeno mjesto. To ne znači da su svi problemi nestali, ali pokazuje da postoji volja da se stvari mijenjaju. Društvo se razvija prema mirnijoj, tolerantnijoj budućnosti, gdje se više cijene dijalog i saosjećanje nego predrasude i ogorčenost.

  • U zaključku, ova anketa je više od pukog istraživanja – to je ogledalo društva u tranziciji. Hrvatska, baš kao i cijeli region, pokazuje da dolazi novo vrijeme u kojem mržnja gubi smisao, a empatija postaje snaga. Ljudi uče da prošlost može ostati lekcija, a ne presuda.

Na kraju, možda je najbolji opis ove promjene upravo u rečenici jednog ispitanika:
Ne mrzim nikoga – jer kad prestaneš da mrziš, tek tada stvarno počneš da živiš.

Preporučujemo