U Izraelu je objavljena deklaracija o općoj mobilizaciji, a u Pojasu Gaze se trenutno gomila znatna vojna snaga. Iz dana u dan situacija se mijenja, te se pridružuju nove snage i sile svemu ovome. Uprkos izazovnom i burnom vremenu za njihovu zemlju, Izraelci koji žive izvan svoje domovine ne odstupaju od sukoba unutar svojih granica; naprotiv, žure da se vrate u svoju domovinu. Od Atine do New Yorka, pojedinci žure da uhvate letove za Izrael, nakon najvećeg napada Hamasa u posljednjih pet decenija. Čak su i letovi od Beograda do Tel Aviva u punom kapacitetu, kako je u srijedu izvijestio kapetan Dušan Milatović, direktor letačke operacije.
Usred burnih događaja u Grčkoj, brojni pojedinci ostali su nasukani na atinskom aerodromu, čekajući po nekoliko sati da se ukrcaju na letove za hitne slučajeve. Situaciju je dodatno zakomplikovalo nekoliko velikih aviokompanija koje su obustavile svoje letove za i iz Izraela. U međuvremenu, u Sjedinjenim Državama, gdje je više od 140.000 ljudi rođeno u Izraelu, neki rezervisti pokušavaju osigurati mjesta na čarter letovima za problematičnu regiju. Trenutna mobilizacija Izraela predstavlja najznačajniju vojnu aktivaciju od Jom Kipurskog rata 1973. godine, tokom kojeg je pozvano 400.000 rezervista. U utorak je vojska zemlje povećala svoju mobilizaciju na 360.000, u odnosu na prethodni broj od 300.000, jer je eskalirala svoje kontranapade na Hamasov napad 7. oktobra. David Citron, bolničar stacioniran u neposrednoj blizini Gaze, bio je zatečen prizorom pred njim. Bio je svjedok kako hiljade vojnika, koji su se svi borili za put do baze, ispunjavaju područje. Atmosfera je bila puna emocija poput ljutnje, frustracije i šoka, kako je Citron ispričao za Washington Post.
Izvještaj Associated Pressa otkriva da značajan broj izraelskih iseljenika ima snažnu želju da služe svojoj zemlji u nekom svojstvu. To može varirati od pridruživanja rezervama do pomoći onima koji su pogođeni tekućim sukobom. Uprkos činjenici da je rat odnio živote ne manje od 1.800 ljudi i da ne pokazuje znakove skorog završetka, mnogi pojedinci i dalje žele dati svoj doprinos na bilo koji način. Jakov Svisa, 42-godišnji otac petoro djece, izjavio je da, iako nije bio izričito zamoljen da se vrati u Izrael i bori se, osjećao je obavezu da to učini. Pošto je služio u vojsci 15 godina, otkrio je da je jedan od njegovih bivših vojnih cimera bio među 260 ili više osoba koje su poginule tokom festivala u južnom Izraelu. Uprkos potencijalnim posledicama napuštanja porodice i posla u Los Anđelesu, Svisa je nestrpljiv da se ponovo pridruži svojoj rezervnoj jedinici.
Izvještaji pokazuju da određeni broj izraelskih državljana koji borave u inostranstvu nastoji da se vrati kući, pri čemu neki navode da su dobili poziv da se pridruže izraelskoj vojnoj rezervi, a drugi očekuju da će ga dobiti u bliskoj budućnosti. Neki od ovih pojedinaca trenutno nemaju pravo da služe u oružanim snagama zbog godina. Osim toga, postoje i nedržavljani koji održavaju bliske veze s Izraelom i voljni su ponuditi svoju pomoć. Adam Jakobs, 18-godišnji učenjak iz New Jerseya, svake godine je putovao u Izrael da posjeti svoje rođake, uprkos tome što je rođen i odrastao u Sjedinjenim Državama. Nažalost, nedavno je saznao da je među žrtvama napada i njegov rođak, a sada je nestrpljiv da se vrati u Izrael da pruži pomoć. Kako navodi AP, ta osoba je istakla da je ostanak na sadašnjoj lokaciji zbog ozbiljnosti situacije neodrživ, te da je ovo najstrašnije što je ikada bilo. Tokom porodičnog odmora na Maldivima, Nir Ekhaus, devetnaestogodišnjak iz grada u blizini Nazareta, krenuo je na put da se vrati kući. U Atinu je stigao preko Istanbula, s namjerom da se dobrovoljno prijavi za organizaciju koja pruža pomoć vojsci. Nir je te događaje opisao kao bez presedana u istoriji Izraela i smatrao ih je izuzetno zapanjujućim. Izrael Lovrens, dvadesetsedmogodišnjak koji je rođen u Izraelu i odrastao u Londonu, nije dobio poziv za mobilizaciju. Međutim, on nastoji da se pridruži svojim kolegama na prvoj liniji fronta kako bi pomogao porodici koja živi u stalnom stanju haosa i terora. Izrael je otvoreno priznao svoj strah, koji je dijelio sa svim ljudima s kojima je služio u vojsci. Ipak, ostao je odlučan da da sve od sebe u svojoj obuci i da marljivo ispunjava svoje dužnosti.
