Domaćice u mnogim slučajevima i danas koriste platnene kuhinjske krpe koje nakon više pranja gube svoju bjelinu i postaju sivkaste što daje utisak da su prljave iako su tek oprane.
Učinkovit način vraćanja sjaja kuhinjskim krpama, čineći ih kao nove. Unatoč ograničenoj upotrebi, kuhinjske krpe gube na sjaju, a uklanjanje pojedinih mrlja može biti izazovno, bez obzira na trud. Srećom, postoji slavno sredstvo koje nam je prenijelo još od naših baka, a koje učinkovito uklanja sve mrlje. Ovakav način pranja tkanina zapravo je isplativ jer smanjuje učestalost potrebnih zamjena.
Potrebni materijali uključuju veliki lonac ili tavu, 5 litara vode, 1 žlicu suncokretovog ulja, 1 punu šalicu sode bikarbone, 1/2 šalice bilo kojeg deterdženta za pranje rublja i 1/2 čajne žličice soli. Započnite zagrijavanjem posude od pet litara vode do točke vrenja, a zatim isključite štednjak. Nakon toga u vodu umiješajte suncokretovo ulje pa dodajte sodu bikarbonu, sol i prašak za pranje rublja.
Pomiješajte sve sastojke i u dobivenu otopinu umočite zaprljane krpice. Nakon toga lonac poklopite i pustite da se voda ohladi. Ostavite tkanine da ostanu uronjene u otopinu najmanje jedan sat. Kasnije ih možete izvaditi i oprati u perilici; međutim, učinkovitiji bi pristup bio potopiti ih u čistu vodu i ostaviti da se namaču nekoliko sati. Rezultat će vas iznenaditi jer će i najupornije, zastarjele mrlje nestati.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, još od vremena starih civilizacija smatraju se simbolom plodnosti i obilja. Njihov dubok okus, nutritivne prednosti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološki značaj smokava, ističući njihovu ulogu u ljudskom postojanju kroz povijest. Podrijetlo i povijest smokava može se pratiti unazad do Azije, posebno Bliskog istoka i jugozapadne Azije. Ovo voće je poznato od početka ranih civilizacija, s prisutnošću u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu.
- Rimljani su smokvu smatrali afrodizijakom, dok su je u Egiptu koristili u medicinske svrhe. Smokve se spominju u Bibliji, au raznim vjerskim i filozofskim tradicijama predstavljaju život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod smokve. S obzirom na nutritivni profil, smokve su izuzetno hranjivo voće, bogato vlaknima, vitaminima i mineralima. Prekrasan okus smokve može se povezati s visokom koncentracijom prirodnih šećera, uz značajan udio kalija koji je ključan za održavanje zdravlja kardiovaskularnog i krvožilnog sustava.
Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, potrebnog za očuvanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i jačanju imunološkog sustava. Jedna od izvanrednih značajki smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacijom samo pet smokava srednje veličine možete unijeti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana koja pomažu probavi i snižavaju razinu kolesterola. Osim toga, smokve su bogate antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Kroz povijest smokve su imale značajnu kulturnu važnost.
Na primjer, u Grčkoj je smokva bila cijenjena kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla često bila posvećena raznim božanstvima. Smokve se smatraju jednim od najranijih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, a značajne su značajke njihovog brzog rasta i otpornosti na sušu.
Smokve imaju značajnu kulturnu važnost u mnogim današnjim društvima. Imaju vitalnu ulogu u mediteranskoj kuhinji, pojavljuju se u raznolikom nizu jela, od salata do deserata. Nadalje, posebno su popularne suhe smokve, jer se ovim pripravkom čuva njihova puna hranjiva vrijednost. U mnogim područjima smokve su sastavni dio tradicionalnih recepata i naširoko su prepoznate kao “superhrana” zbog svojih brojnih zdravstvenih prednosti.
