Hljeb je namirnica koja je kod nas na Balkanu nezamjenljiva i koja se konzumira uz skoro svaki obrok. Dosta domaćica priprema domaći hljeb jer je tako ekonomičnije ali i ukusnije a iako postoji veliki broj recepata neke domaćice ne znaju za trikove koji poboljšavaju rezultat.
Caka sadrži neočekivani sastojak koji je poznat samo profesionalcima na tom području. Nitko ne voli kruh i peciva “od jučer”, pa ni ona stara tek nekoliko sati. Pri kupovini ovih artikala u pekari, kupci se često kod prodavača raspituju o njihovoj svježini, nerijetko i jesu li upravo izašli iz pećnice. U maloprodajnim objektima svježina kruha procjenjuje se metodom “dodirivanja” ili pritiska na štruce.
- Posljedično, često se mogu promatrati pojedinci, obično starije odrasle osobe, kako koriste ovu tehniku za procjenu brojnih kruhova prije kupnje. Ako se tijesto nakon prešanja brzo vrati u svoj početni oblik, to ukazuje na svježinu. Nasuprot tome, ako ostane “spljošten”, preporučljivo je izbjegavati ga. Oni koji peku kruh kod kuće možda su primijetili da obično brže postaje ustajao i ima tendenciju da bude više mrvičast u usporedbi s kruhom iz pekare. Koji je temeljni razlog za ovu razliku?
Koji sastojak pekari ugrađuju kako bi osigurali da tijesto ostane svježe i zadrži mekanu teksturu poput pamuka dulje vrijeme? Caka sadrži neočekivani sastojak koji je poznat samo profesionalcima na tom području. Prema riječima profesionalnog kuhara iz “Haggis Pub & Kitchen”, dodavanje žličice meda u tijesto može značajno produljiti rok trajanja pekarskih proizvoda kao što su kruh, muffini i kolači. Ovaj tajni sastojak osigurava da proizvodi poput muffina, peciva i kruha ostanu svježi dulje vrijeme i da se ne raspadnu lako.
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike zamršena je i raznolika, oblikovana kroz bezbrojna stoljeća različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu različite klime i običaji pojedinih regija. U zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, što rezultira prevladavajućom prehranom koja sadrži žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično se ove žitarice koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, uključujući jam ili kasavu, dok se banku, koji se obično sastoji od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi Zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, u kombinaciji sa žitaricama, bitne su komponente. Znatne količine proteina i vlakana prisutnih u mahunarkama čine ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima. Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva i nalaze se u jelima poput juhe “egusi”, koja uključuje sjemenke dinje i često sadrži meso ili ribu.
Istočno područje Afrike, koje se ističe vlažnijom klimom pogodnom za uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, popraćeno je izborom povrća i mesa. Nadalje, raznovrsno svježe voće, uključujući mango, ananas i papaju, obično se uživa u cijelosti ili kao sok. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti u sjevernoj Africi podržavaju cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna.
Lokalnu kuhinju simboliziraju jela kao što je kus-kus, koji se sastoji od sitnih zrna kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhani pripravak koji se priprema u posebnom loncu. Ova jela obično uključuju ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok bogate okuse daju začini poput kurkume, kumina i cimeta. Tropske šume središnje Afrike pružaju obilje izvora hrane koji su sastavni dio regionalne kuhinje. Ova raznolikost obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se stavlja u juhe i variva.
Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih različitih regionalnih obilježja, afrička usredotočenost na prehranu naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka.
