Priča koju smo danas pripremili za Vas sigurno će Vas ostaviti bez teksta. Mnogi koji su je pročitali nisu znali kako da protumače, a ni kako da reaguju, s obzirom da je priča i više nego intrigantna.
Ljubav prema starijima još uvijek se u našem društvu smatra nečim što treba skrivati, preispitivati ili kritizirati. Ako se to dogodi s pojedincem druge vjere – tada osude postaju oštrije. No, gospođa Anka pokazala je da prava ljubav nije ograničena godinama i pravilima, kao i da se temelji na povjerenju i vjeri. Njena izjava: “Možda netko danas mora poslušati moju priču i započeti novo poglavlje” čujnija je od svake kritike. “Anka, koji je tvoj cilj, opet sam čula mladu ženu kako vrišti sama na onoj klupi, kao fantazma, rekla je moja susjeda Marija, samo sam se pravila da sam slegnula ramenima.
- Nije shvatila da je starica na klupi postala moje utočište, jedino mjesto koje je još uvijek bilo dio mene. Djeca su bila daleko, unuci su još šutjeli osim kad su nešto htjeli, u stanu je bilo hladno jer je moj suprug Ivo otišao. Nisam više ništa očekivao od života. Dugo sam živio u srceparajućoj utopiji koja je obično bila okružena ravnim zidovima i voajerskim očima. Druga mladost’ bio je samo izraz za oglas koji sam napisao – narativ koji opisuje kako bi se ljudi osjećali kad bi oklijevali priznati svoju samoću.
Kasnije, dok sam promatrao ptice kako jedu mrvice, jedan je stariji čovjek sjeo na moje mjesto. Imao je šešir i izgled nekoga tko je mnogo proživio. Ugodno poslijepodne, gospođo. Mogu li sjesti? Ispustio sam tihu buku. Nije mi se dalo razgovarati. Ja sam Izet. Ne viđam te ovdje, ali često posjećujem ovu lokaciju, rekao je. – Anka – brzo sam odgovorila. Znate, moj pokojni suprug dosljedno je zagovarao da golubovi predstavljaju odanost. Možda ih zato promatram svaki dan: njihova je prisutnost stalna u mojim mislima.
Njegove su riječi izazvale osjećaj u mojoj duši. Počeli smo razgovarati o vremenu, djeci i gradu Sarajevu, kakvo je bilo devedesetih. Mjeseci su prolazili, a naši su razgovori postali uobičajeni. Šalili smo se o sitnicama, razgovarali o svojim nevoljama i šutjeli. Bio je prirodan. Ljudski. Jednog dana me pogledao i pitao: “Anka, hoćeš li kavu?” Moje srce je propustilo otkucaj. Otkad je Iva umrla, nisam popila kavu s muškarcem. Složio sam se.
Smjestili smo se u mali kafić, konobarica je izrazila zabrinutost za nas: “Eto, ima nade za naše starije kolege!” Ismijavali smo konobaricu. Nakon toga je nastala oluja. Moja kći Jelena je došla iz Njemačke i zatekla nas na balkonu. Mama, tko je ova osoba? Što će šira javnost vjerovati? Nezadovoljni ste!” Dovela je u pitanje prezir društva prema starijim ženama koje su još uvijek u ljubavnoj vezi.
Najvažniji je bio njegov sin Emir: “Bako, što će obitelj misliti?” Drugačija vjera? Sramota!” Čekao sam da se pojavi kao da su roditelji mlade žene koji su joj zabranili štovanje. Međutim, još uvijek mi je nedostajalo tišine. Zagledao sam se u Jelenine oči i rekao, cijeli svoj život sam posvetio drugima. Sada želim barem malo živjeti za sebe. Ako mi želiš pomoći, onda ćeš mi morati pomoći. Prolazili su tjedni bez ikakvog zvuka. Jelena nije uspjela komunicirati sa mnom.
Izet je zadržao miroljubiv stav. No, svako bi mi jutro dao ružu i objasnio mi: “Anka, ljubav se mjeri godinama i daljina nije bitna”. Nakon toga, poruka. Mobitel mi je bio aktiviran. Praunuka Tina: “Bako, objasnili su mi za Izeta, zato te podržavam, svi neka budu sretni. Bilo je jako bolno, a ja sam plakala kao dijete. S lakoćom. Izet i ja smo otputovale na obalu oceana. Prvi put, mnogo godina nakon smrti mog muža, osjetila sam prisustvo sunca na svojoj koži, a da se nisam nosila s težinom u grudima. Zagrlile smo se, ali nismo uspjele brinuti o našem izgledu. Kad sam se vratio, Jelena me dočekala na ulazu. Rekla je na miran način: “Možda sam bila previše oštra.” Bojim se da ćete opet ponoviti istu pogrešku. Zagrlio sam je. Ne brinite se. Shvatio sam – nikad nije kasno da budem sretan. Danas još jednom sjedim na klupi. Promatram golubove i duboko udahnem. Zahvalan sam što nisam odustao usprkos očekivanjima drugih od mene da to učinim jer ljubav… ne ovisi o godinama.
